Napisala Dominika Kwasnicka, Sveučilište SWPS, Poljska i Sveučilište Curtin, Australija

Krajnji cilj programa za promicanje zdravlja je potaknuti dugoročne promjene, u čemu sudjeluju i zdravstveni djelatnici time što pomažu poboljšati zdravstvene ishode pacijenata, kao i održavati promjene u ponašanju. Znamo kako je teško potaknuti ponašanja koja promiču zdravlje, te kako je još zahtjevnije održavati to dugoročno. Stoga se nameće važno pitanje u području zdravstvene psihologije, a to je zašto je održavanje ponašanja koja promiču zdravlje tako teško?

Kako bi odgovorili na ovo pitanje naša radna skupina proučila je teorije koje objašnjavaju kako se ljudi mijenjaju, te kako u konačnici održavaju pozitivne zdravstvene promjene kao što su prestanak pušenja i veća fizička aktivnost. Pronašli smo 100 teorija koje objašnjavaju kako ljudi mijenjaju svoje ponašanje i kako održavaju te promjene. Dobra vijest za sve koji se bave promocijom zdravlja je da se tih 100 teorija mogu sažeti u pet ključnih točaka koje je potrebno zadovoljiti kako bi se postigle dugoročne promjene.

1. Održavanje motivacije je važno kada započinjemo nova ponašanja koja promiču zdravlje, kao što je odlazak u teretanu, trčanje, zdrava prehrana te prekomjerno konzumiranje alkohola. Stoga ne čudi da je motivacija ključna u dugotrajnom održavanju promjena u ponašanju. K tome, motivacija se mijenja s vremenom, pa kako bi dugotrajno održali promjene u ponašanju, poželjno je osmisliti efikasne metode u njihovom održavanju, pritom unaprijed računajući na situacije u kojima postoji mogućnost opadanja motivacije, To se primjerice može postići planiranjem realnih opcija prilikom suočavanja s poteškoćama. Takav plan može glasiti: “kada vani pada kiša vježbat ću doma umjesto ići u teretanu ili trčati vani”.
2. Samoregulacija je pojam koji označava proces obraćanja pažnje na vlastite postupke. Nadgledanje vlastitog ponašanja važno je u identificiranju toga je li mu potrebna promjena, kao i u tome da se te promjene i ostvare, ukoliko su potrebne. Primjerice, kako bi znali je li naš stupanj fizičke aktivnosti problem, moramo biti svjesni toga koliko smo aktivni svaki dan. U tome nam mogu pomoći i aplikacije na mobitelu koje broje prijeđene korake ili u kojima možemo zapisati koliko smo dugo i koliko intenzivno bili fizički aktivni tijekom dana. Prema smjernicama Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) potrebno je otprilike 30 minuta umjerene fizičke aktivnosti svaki dan. Ako uvidite da se vaša aktivnost ne poklapa s ovim smjernicama savjetujemo vam izradu plana promjene, tj. održavanja redovite aktivnosti, koji npr. uključuje kada, gdje i kako ćete te iste promjene izvesti.
3. Resursi, kako psihološki tako i materijalni, važni su za održavanje novih ponašanja koja podržavaju zdravlje. Primjerice, teško je ostati zdrav (vježbati, jesti zdravo) kada se osjećamo usporeno, pod stresom, ili neispavano. Mnogobrojni psihološki resursi potrebni su da održimo ponašanja koja potiču zdravlje, što znači osjećati se energično, odmorno i ne pod stresom. Materijalni resursi su također važni; moramo sagraditi određenu vrstu životne infrastrukture kako bi živjeli zdravo. Primjerice, teško ćemo zdravo jesti ako nemamo jednostavan pristup zdravoj hranu, isto kao što ne bi mogli uzimati lijekove kada ih ne bi imali doma na raspolaganju.
4. Navike – iako se često spominju, u svakodnevnom govoru njihovo je značenje pomalo drugačije od onoga u psihologiji. Za zdravstvenog psihologa, navike se razvijaju kao odgovor na specifične situacije, odnosno kada netko redovito čini nešto što postiže željeni rezultat. Loše navike poput pušenja ili jedenja kasno navečer teško se mijenjanju, budući da s vremenom postaju automatska opcija koju “biramo” bez razmišljanja. Kako bi očuvali nova ponašanja koja potiču zdravlje, potrebno je riješiti se loših navika i stvoriti dobre navike, za što nam psihologija daje  izvrsna i izvediva rješenja. Nove pozitivne navike često zahtijevaju vremena kako bi se formirale, uostalom kao i stare loše navike kako bi nestale. Popularna tehnika za promjenu ponašanja u svrhu stvaranja navike je nadgledanje znakova (uzročnika određenih ponašanja)  te odgovoranje sa istim ponašanjem na iste znakove u istom kontekstu.
5. Konačno, naša okolina, odnosno mjesto u kojem se nalazimo i ljudi koji nas okružuju, treba biti podržavajuća kako bi održali zdrava ponašanja. Kada mijenjamo svoje ponašanje, često trebamo promijeniti i okolinu ili ju restrukturirati. Ljudi koji nas okružuju važan su dio te okoline. Obitelj, prijatelji i ljudi s kojima provodimo vrijeme imaju veliki utjecaj na naše zdravlje, te nam mogu pomoći napredovati tako što nas ohrabruju ili su nam uzori, ali mogu i negativno djelovati na nas time što nas nagovaraju da zapalimo ili pijemo s njima. Ne savjetujemo vam da se prestanete družiti s prijateljima koji su fizički neaktivni, piju, puše ili jedu nezdravo, ono što vam savjetujemo je da pričate drugima o svojim zdravstvenim planovima te da se odlučite aktivno oduprijeti negativnom pritisku drugih. Kao na primjer odbiti treći komadić poslužene torte.

Kako inspirirate svoje pacijente ne samo u promjeni svojih ponašanja već i u dugoročnom održavanju novih ponašanja koja promiču zdravlje?

Praktični prijedlozi

1. Ostanite motivirani – pitajte svog pacijenta zašto želi uvesti i zadržati nova zdrava ponašanja. Spomenite mu prijašnje uspješne pacijente ili druge ljude koji su se borili ali na kraju uspjeli postići svoje ciljeve.
2. Nadgledanje – ohrabrite svoje pacijente da se samoreguliraju i promatraju što čine, npr. nadgledaju i reguliraju san, aktivnost, prehranu i konzumiranje supstanci.
3. Svatko treba resurse – osigurajte da vaši pacijenti imaju ono što im je potrebno u pogledu psiholoških i materijalnih resursa, npr. da dovoljno spavaju i da imaju doma na raspolaganju zalihe zdrave hrane.
4. Rad na navikama – dobre navike najbolji su pojedinačni pokazatelji dugotrajnih promjena u pogledu zdravih ponašanja. Kako bi razvili zdrave navike, vaši pacijenti mogu ispuniti plan “ako – onda” u kojem povezuju cues with actions, npr. “Ako vidim cipele za trčanje u hodniku, onda ću otići trčati.”
5. Podržavajuća okolina – vaš pacijent mora biti u podržavajućoj okolini s pristupom resursima i ljudima koji mogu pomoći. Ako to nije slučaj, možete zajednički osmisliti kako bi se trenutna okolina mogla promijeniti. K tome, vaš pacijent mogao bi se obratiti obitelji i/ili prijateljima oko pomoći u dugoročnim promjenama ponašanja.