Autorica: Aïna Chalabaev, Sveučilište Grenoble Alpes, Francuska
Kao što je već istaknuto u prethodnom članku, zdravstvene dobrobiti redovite tjelesne aktivnosti znanstveno su potvrđene kod osoba starijih od 65 godina. Svjetska zdravstvena organizacija postavila je jasne smjernice o količini i vrsti tjelesne aktivnosti koje su povezane sa zdravstvenim koristima. Međutim, osobe starije životne dobi i dalje ostaju među najmanje tjelesno aktivnim skupinama u populaciji na globalnoj razini.
Ograničenja univerzalnih intervencija
Ova činjenica ukazuje da puko informiranje o koristima tjelesne aktivnosti nije dovoljno; potrebno je prebroditi jaz između namjere i ponašanja. Istraživači u području zdravstvene psihologije razvili su niz teorijski utemeljenih strategija za promicanje zdravih životnih navika. Međutim, neke metode koje su učinkovite kod mlađih odraslih osoba mogu biti neučinkovite ili čak štetne kod starijih osoba, što naglašava potrebu za individualiziranim pristupima.
Ageizam: Skrivena prepreka tjelesnoj aktivnosti
Ageizam predstavlja specifičnu prepreku kod starijih osoba. Obuhvaća stereotipe (uvjerenja), predrasude (emocionalne reakcije) i/ili diskriminaciju (ponašanja). Iako stereotipi mogu biti i pozitivni, prevladavajući su negativni stereotipi, čija se učestalost povećala tijekom 20. stoljeća. Takvi stereotipi doprinose diskriminaciji. Oko 35 % osoba starijih od 65 godina navodi da su doživjele diskriminaciju u svakodnevnom životu, a 1 od 17 osoba starijih od 50 godina izjavljuje da su iskusile diskriminaciju unutar zdravstvenog sustava.
Zdravstveni djelatnici često se obrazuju o starenju kroz perspektivu koja starenje veže uz bolest i funkcionalni pad. Dnevna izloženost nemoćnim starijim osobama može dodatno ojačati ageističke stavove. Kako bi se to ublažilo, intervencijske studije koriste kontrastne podatke (npr. o udjelu starijih osoba koje volontiraju, rade ili uče nove vještine). Također se promiče međugeneracijska interakcija, odnosno značajni kontakti između pripadnika različitih generacija, osobito mladih i starijih.
Osim što su diskriminirani, starije osobe često internaliziraju stereotipe o starenju. Tim Beccae Levy razvio je model prema kojem stereotipi usvojeni u mlađoj dobi oblikuju samopercepciju, zdravlje i dugovječnost u starijoj dobi. Primjerice, mlade osobe s negativnim stavovima prema starenju imaju povećan rizik od kardiovaskularnih incidenata 30 godina kasnije. Ova ključna uloga percepcije starenja djelomično se može objasniti njihovim utjecajem na zdravstvena ponašanja – osobe s pozitivnim stavom prema vlastitom starenju vjerojatnije ostaju tjelesno aktivne i usvajaju zdrave navike.
Intervencije usmjerene na ageizam i njegove posljedice
Nekoliko studija testiralo je načine kako promicati pozitivnu samopercepciju starenja, osobito u kontekstu tjelesne aktivnosti. Primjerice, Beyer i suradnici (2019) proveli su randomizirano kontrolirano istraživanje s 84 starije, tjelesno neaktivne i slabije pokretne osobe (prosječna dob ~77 godina). Jedna je skupina provodila standardiziranu prilagođenu tjelesnu aktivnost (PTA); dok je druga provodila istu aktivnost uz dodatak psihološkog modula o samopercepciji starenja. Modul je sadržavao četiri susreta tijekom 12 tjedana, s ciljem razbijanja stereotipa, edukacije o starenju te promjene negativnih samopercepcija. Intervencijska skupina pokazala je pozitivnije stavove prema starenju i bolje mentalno zdravlje.
Jedna suptilnija posljedica stereotipa otkrivena je u eksperimentalnim studijama. Pokazalo se da izlaganje negativnim stereotipima o starenju tijekom kliničkih procjena može narušiti izvedbu u zadacima koji uključuju pamćenje ili snagu stiska. U jednoj studiji, aktiviranje identiteta „starije osobe” smanjilo je snagu stiska gotovo za 50%. Takvo aktiviranje može se dogoditi suptilno – kroz interakciju s mlađim zdravstvenim djelatnicima, navođenje dobi neposredno prije testiranja ili isticanje da se ispituju sposobnosti osjetljive na dob. Stoga je izazov za zdravstvene djelatnike stvoriti kliničko okruženje oslobođeno ageističkih znakova, npr. izbjegavanjem traženja da osoba navede dob neposredno prije kliničkog testiranja.
Sve u svemu, borba protiv ageizma zahtijeva višestruke napore: podizanje svijesti i promjenu društvene percepcije starenja, ali i osnaživanje starijih osoba da redefiniraju vlastitu sliku o starenju. Za postizanje tog cilja ključne su intervencije temeljene na rigoroznim znanstveno utemeljenim dokazima.
Praktične preporuke
- Kritički preispitajte vlastite pretpostavke o starijim osobama i informirajte se o najnovijim znanstvenim spoznajama kako biste formirali nepristrane stavove.
- Uključite pozitivne poruke o starenju u zdravstvene konzultacije, naglašavajući da starije osobe i dalje mogu ojačati i usvojiti nove vještine.
- Istaknite kako pozitivna percepcija starenja pridonosi dugoročnoj tjelesnoj aktivnosti i zdravlju.
- Izbjegavajte negativne poruke vezane uz dob, poput izraza „test osjetljiv na dob” ili usporedbi s mlađim osobama.
- Potaknite starije pacijente na uključivanje u međugeneracijske programe, gdje mladi i stariji surađuju na zajedničkim zadacima.
Translated by: Ivana Ivančić and Vivien Gudlin
