Assessment, Brief behavioural intervention, Goal setting, Habit, Planning

Poboljšanje pružanja kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: perspektive s obje strane konzultacijskog stola

Napisala Amy O’Donnell, Sveučilište Newcastle, UK

Razine konzumacije alkohola nedavno su opale u nekim dijelovima Europe, posebno među mladima. Međutim, prekomjerna konzumacija alkohola je i dalje glavni rizični čimbenik lošeg zdravlja i prerane smrti. Pružanje jednostavnih kratkih savjeta onima koji su prepoznati kao česti konzumenti alkohola može pomoći u smanjenju količine alkohola koje konzumiraju, posebno ako je pružaju primarni zdravstveni radnici, poput liječnika opće prakse ili medicinskih sestara. Kratki savjet o alkoholu podrazumijeva kratki, strukturirani razgovor zasnovan na znanstvenim dokazima koji ima za cilj motivirati i podržati pacijenta da razmotri mogućnost smanjenja konzumacije alkohola kako bi smanjio rizik od njegove štete. Još uvijek nismo u potpunosti identificirali ključne komponente tih razgovora, ali čini se da su pružanje personaliziranih povratnih informacija o pacijentovoj konzumaciji alkohola te poticanje na samokontrolu u pijenju osobito učinkoviti.

Međutim, uključivanje tretmana i intervencija temeljenih na znanstvenim dokazima u rutinsku zdravstvenu zaštitu spor je i težak proces. Neke procjene sugeriraju da je u prosjeku potrebno 17 godina da se nalazi istraživanja uključe u svakodnevnu kliničku praksu. Nakon tri desetljeća istraživanja, 70+ randomiziranih kontroliranih ispitivanja te brojnih objavljenih preglednih radova, kratki savjeti o alkoholu i dalje se rutinski ne dijele u svjetskim sustavima primarne zdravstvene zaštite. Da bismo razumjeli zašto kratki savjeti o alkoholu nisu u potpunosti integrirani u primarnu zdravstvenu zaštitu, moramo razmotriti velik broj različitih perspektiva o tom problemu, uključujući stavove onih koji pružaju zdravstvenu zaštitu (kliničari) i onih koji je koriste (pacijenti).

Stoga se pitamo, što nam ljudi koji su uključeni u pružanje i primanje kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti govore o izazovima s kojima se suočavaju?

Neka uobičajena pitanja koja postavljaju liječnici opće prakse i medicinske sestre tiču se nedostatka vremena, obuke i financijskih sredstava za pružanje savjeta o alkoholu svojim pacijentima. Međutim, dodatno plaćanje liječnicima opće prakse za rad vezan uz alkohol nije nužno učinkovita strategija. Jedno nedavno istraživanje otkrilo je da uvođenje financijskih poticaja za savjete o alkoholu u engleskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti gotovo pa da i nije utjecalo na učestalost savjetovanja. Druga istraživanja sugeriraju da bi stavovi i uvjerenja kliničara o relevantnosti, osjetljivosti i ukupnoj vrijednosti rasprave o alkoholu u rutinskim konzultacijama s pacijentima mogli imati veliki utjecaj na njihovu praksu. Primjerice, neki liječnici opće prakse sumnjaju da će njihovi pacijenti biti otvoreni za savjete o promjeni konzumacije alkohola, posebno vrlo teški alkoholičari. Dijelom je to zbog nedostatka povjerenja u učinkovitost psiholoških terapija za prekomjernu konzumaciju alkohola, ali i zbog toga što su liječnici opće prakse zabrinuti da bi mogli uvrijediti pacijente time što uopće započinju temu konzumacije alkohola.

Manji broj istraživanja ispitivalo je perspektive pacijenata o ovim pitanjima. Istraživanja izvještavaju kako većina ljudi smatra kako je prihvatljivo da liječnici opće prakse i medicinske sestre pitaju o konzumaciji alkohola te da smatraju takve savjete o stilu života vrijednim dijelom zdravstvene zaštite, posebno onima s kroničnim zdravstvenim problemima ili problemima s alkoholom. Međutim, pacijenti, baš kao i neki liječnici, manje su uvjereni da bi česti konzumenti alkohola bili otvoreni za razgovor o svojem opijanju s kliničarima, barem ne na iskren način. Ipak, veći je izazov taj što mnogi pacijenti pokazuju ograničenu svijest o vlastitoj konzumaciji alkohola. To je dijelom i zbog toga što je računanje koliko je zapravo alkohola u čaši vina ili gina i tonika prilično teško, a lako možemo izgubiti trag kad točimo pića kod kuće bez standardiziranih mjera.

Ali to je i zato što mnogo nas na konzumaciju alkohola ne gleda kroz prizmu toga da povećava rizik od određenih zdravstvenih stanja i bolesti (tj. na način na koji kliničari, liječnici javnog zdravstva ili epidemiolozi sagledaju alkohol), već kao središnji element zabave, užitka i slavlja. To znači da neki pacijenti možda nerado prepoznaju da previše piju i / ili nerado razmatraju zašto njihov zdravstveni radnik traži da s time smanje. S tim je u vezi i činjenica da nam pacijenti govore kako već provode niz strategija za ograničavanje pijenja alkohola, ali ih temelje na „životnim lekcijama” naučenim od vlastitih obitelji, prijatelja i društvenih krugova. Odnosno, neki pacijenti vide ograničenu korist u savjetima koje bi im liječnici opće prakse ili medicinske sestre mogli ponuditi u vezi s pićem, a koji iz njihove perspektive mogu izgledati nepovezano sa stvarnim životom.

Kako možemo iskoristiti sve ove perspektive, razmatranja i iskustva kako bi poboljšali davanje kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?

  • Prvo, budite sigurni da je u redu pitati o konzumaciji alkohola. Malo je dokaza da će se pacijenti uvrijediti ako ih pitate o njihovim navikama pijenja.
  • Svakako postavljajte pitanja o tome kako pacijenti zapravo piju, a ne samo koliko. To će povećati težinu i smislenost bilo kojeg savjeta koji date time što ćete prepoznati društvene i kulturne vrijednosti koje oblikuju pacijentovu konzumaciju alkohola.
  • Nadalje, na temelju onoga što vam pacijenti govore o situacijama u kojima će najvjerojatnije puno piti, pomozite im da razviju preventivne strategije specifično usmjerene na te kritične i rizične trenutke. Kada god je moguće, temeljite ove strategije na onim taktikama koje mnogi pacijenti već vide kao izvedive i učinkovite. Na primjer, ograničavanjem pijenja u određenim okruženjima, kao što je kod kuće, ili u određenim društvenim krugovima, poput onih koji uključuju djecu.
  • Konačno, s obzirom na to da je kliničko vrijeme uvijek ograničeno, usredotočite se na davanje kratkih savjeta o alkoholu pacijentima koji imaju zdravstvena stanja koja su povezana s čestom konzumacijom alkohola, poput visokog krvnog tlaka, mentalnih poremećaja ili želučanih problema. To će pomoći usmjeriti korištenje dragocjenih resursa, a može biti i prihvatljivije i ljubaznije za same pacijente.

[Preveo Borna Šimić]

Acceptance and Commitment Therapy, Coping, Habit, Mental Health, Planning, Routines, Self-monitoring, SMART Goals

Ostati dobro dok ostajemo doma

Napisali Dr Federica Picariello i Rona Moss-Morris, King’s College London, UK. 

U roku od par tjedana, na čitavoj planeti svakodnevni život drastično se i dramatično promijenio uslijed COVID-19 pandemije, te je određena neizvjesnost obavila ljudsku budućnost. Uz potrebu da se hitno uspori širenje bolesti COVID-19 putem brzih i kolektivnih bihevioralnih promjena (npr., samoizolacija, socijalna distanca i karantena), potrebno je sagledati i teret koji je nastao na mentalnu i fizičku dobrobit kako bi se uspješno provele rane intervencije i smanjile dugoročne posljedice.

(more…)

Habit, Motivation, Self-monitoring, Self-regulation

Kako dugoročno održati ponašanja koja promiču zdravlje?

Napisala Dominika Kwasnicka, Sveučilište SWPS, Poljska i Sveučilište Curtin, Australija

Krajnji cilj programa za promicanje zdravlja je potaknuti dugoročne promjene, u čemu sudjeluju i zdravstveni djelatnici time što pomažu poboljšati zdravstvene ishode pacijenata, kao i održavati promjene u ponašanju. Znamo kako je teško potaknuti ponašanja koja promiču zdravlje, te kako je još zahtjevnije održavati to dugoročno. Stoga se nameće važno pitanje u području zdravstvene psihologije, a to je zašto je održavanje ponašanja koja promiču zdravlje tako teško?

(more…)

Self-monitoring

Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u praćenju vlastitog napretka

Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u praćenju vlastitog napretka

Kako napredujete sa vlastitim ciljem da smanjite unos šećera koji inače konzumirate i izgubite 10 kilograma? Velike su šanse da uistinu ne znate- ili čak ne želite znati. U situacijama kao što je ova, ljudi imaju tendenciju ponašati se poput nojeva i zatrpati svoju glavu pod pijesak, namjerno izbjegavajući i odbijajući informacije koje bi im pomogle da nadziru napredak svog cilja. Istraživanje o ovom  „problemu s nojem” sugerira da ljudi često ne prate svoj napredak (npr. provjeravaju kilograme koračajući na vagu, čitaju ambalažu hrane koju kupuju) dijelom jer se time mogu osjećati loše prema sebi- npr. shvaćaju  da teže više nego su se nadali te da i dalje konzumiraju previše šećera. Međutim, teorija i dokazi upućuju na to da praćenje vlastitog napretka pomaže ljudima da uvide razlike između trenutnog i željenog stanja koja zahtijevaju djelovanje. Ono što se ovim nastoji implicirati jest da izbjegavanje praćenja otežava prepoznavanje potrebe za djelovanjem i pronalaskom najadekvatnijeg načina za istim. Stoga, problem sa nojem predstavlja priliku zdravstvenim djelatnicima (a i ostalima) da pomognu ljudima nadzirati vlastiti napredak i izvući korist iz toga. U tom slučaju, pak, nije iznenađujuće što smo pronašli kvalitetne dokaze da poticanje ljudi da prate vlastiti napredak pomaže ljudima u postizanju ciljeva u različitim domenama. 

(more…)

Communication

Uvid bihevioralne znanosti o pandemiji COVID 19

Shane Timmons, Institut za ekonomska i društvena istraživanja, Irska

Diljem svijeta, vlade su se mobilizirale u pokušaju da kontroliraju širenje novog koronavirusa, međutim ponašanje pojedinca bit će od presudnog značaja za njihov uspjeh. Mi- Odjel za istraživanja ponašanja na ekonomskom i društvenom istraživačkom institutu u Dublinu- surađujemo sa irskim Odjelom za zdravlje kako bismo obavijestili o njihovim reakcijama na pandemiju COVID-19. Kao dio ovog rada, pregledali smo preko 100 znanstvenih radova i započeli testirati načine o tome kako najbolje komunicirati s javnošću, uz lekcije koje su relevantne za praktičare iz područja zdravstvene psihologije. U našem se pregledu fokusiramo na literaturu relevantnu za tri područja koja su činila temelj javnog zdravstva u više zemalja: higijena ruku, dodirivanje lica i izolacija. Također se bavimo širim literaturama koje obrađuju tematiku o tome kako motivirati korisna ponašanja i kako učinkovito komunicirati u krizi. 

(more…)

Assessment, Coping

The importance of assessing clients’ coping strategies



By Nadia Garnefski and Vivian Kraaij, Department of Clinical Psychology, Leiden University, The Netherlands

“Rob has just heard that he has HIV (negative event). He thinks that he is the one to blame for this (self-blame) and he avoids seeing his friends (withdrawal). The situation makes him sad. When sitting at home, he cannot stop thinking about his feelings (rumination) and believes that what has happened to him is a complete disaster (catastrophizing). Because he feels sad, he has little energy. As a result, he withdraws even more. This makes him even sadder. In this way, Rob is drawn into a downward spiral.”

(more…)

Communication, Motivation, Self-affirmation, Self-efficacy

Zauzimaju li Vaši klijenti obrambeni stav? U takvim prilikama, samoafirmacija može pomoći.

Peter Harris i Ian Hadden, The Self-Affirmation Research Group, School of Psychology, University of Sussex, UK

Jeste li se ikada oklijevali suočiti s nečim što biste radije ignorirali? To može biti sklonost nečemu lošem što jedete prečesto ili sklonost izbjegavanju zdravstvenih pregleda? Niste jedini. Većina nas misli da smo uglavnom prilično razumni i kompetentni. Stoga, čuti da  nešto što radimo nije razumno ili kompetentno, može biti prilično izazovno. Kao rezultat, možemo biti prilično vješti u pružanju otpora takvim porukama koje ne želimo čuti.

(more…)

Mental Imagery, Possible selves

Promjenom ponašanja do boljeg ‘ja’

Winifred Gebhardt, Sveučilište Leiden , Nizozemska

Prije otprilike devet godina, preko noći sam postao vegeterijanac. U romanu koji sam čitao, glavni junak objasnio je kako ne može ništa jesti, “pri čemu mi je ponekad tuklo srce”. Poput munje su me te riječi pogodile.. Shvatio sam da se upravo tako osjećam. Odmah sam prestao jesti meso i ribu i od tada nisam imao problema sa pridržavanjem za ovu novu prehranu. Novo ponašanje savršeno je odgovaralo “osobi koja jesam”.

Suprotno tome, u prošlosti sam redovito trčao i sa lakoćom sam mogao trčati sedam kilometara. Međutim, sebe nikada nisam smatrao “sportskom osobom”, a kad god bi se stvorila prepreka poput bolesti, zalegao bih na kauč ispred tv-a. Sada više ne pokušavam biti “sportski tip”, već hodam kad god mogu tijekom dana. Smatram sebe “aktivnom osobom”.

(more…)

Assessment, Interventions

Jedno od n-tih istraživanja: Što možemo naučiti istraživanjem pojedinog slučaja?

Autori: Marie Johnston i Derek Johnston,  Sveučilište u Aberdeenu, Škotska

Uvod

Stručnjaci iz prakse često žele dati odgovor na problem koji se odnosi na jednog pojedinca,  tim zdravstvenih djelatnika, određenu bolnicu, regiju i slično. Na primjer, možda bi bila važna informacija koliko često pretila osoba jede grickalice, gdje i kada ih jede te  pojačava li stres zapravo jedenje grickalica. S druge strane možda želite saznati koliko često članovi zdravstvenog tima zanemaruju higijenu ruku i ako se ona u većem stupnju zanemaruju kada ima premalo osoblja za obavljanje posla te ako oglasi na odjelima smanjuju zanemarivanje. Ili pak možete istraživati izvore grešaka u radu kliničara kako biste provjerili je li pojava grešaka učestalija na određenim odjelima ili kod određenih redova osoblja. Na političkoj razini također bi moglo biti od koristi istražiti ako nova regulacija, kao što je zabrana pušenja na javnim površinama, utječe na vjerojatnost pušenja.

(more…)

Goal setting, Motivational interviewing, Self-monitoring

Fizička aktivnost u starijoj dobi: koliko je dovoljno?

Autorica: Anne Tiedemann, Sveučilište u Sydney-u, Australija

“Nedostatak aktivnosti uništava dobru kondiciju svakog ljudskog bića, dok ju kretanje i metodičke fizičke vježbe čuvaju i održavaju”…Platon, 400. pr.Kr.

Oduvijek je bilo poznato kako je redovita fizička aktivnost važna za naše zdravlje i blagostanje. No, poruke koje promoviraju zdrav način života često su usmjerene na djecu i mlade, dok se nedostatan fokus stavlja na značaj fizičke aktivnosti za ljude starije od 65 godina. Međutim, u starijoj je dobi od presudne važnosti uključivanje tjelesne aktivnosti u svakodnevicu.

(more…)