Financial Incentives, Smoking cessation

Pomaganje trudnicama da prestanu pušiti: pregled najboljih praksi iz Velike Britanije

Napisao Felix Naughton, Sveučilište East Anglia, UK

Otprilike 25-50% pušačica prestane pušiti nakon što otkriju da su trudne. Međutim, zašto ostatak puši tijekom cijele trudnoće?

Znaju li uopće da je pušenje tijekom trudnoće štetno? Obično da. Jedno od naših britanskih istraživanja, koje je uključivalo trudnice koje su bile i motivirane i nemotivirane da prestanu pušiti, pokazalo je da se 99% njih u određenoj mjeri slaže s izjavom da pušenje tijekom trudnoće može ozbiljno naštetiti njihovoj bebi, dok se oko 75% snažno ili u potpunosti složilo. Ipak, manje od 10% njih apstiniralo je od pušenja 12 tjedana nakon ispunjavanja upitnika. Iako je pokušaj prestanka pušenja vjerojatniji među onima koji imaju jaka uvjerenja o štetnosti pušenja tijekom trudnoće, čini se da to ne povećava šanse za uspješan prestanak pušenja.

Sažetak: Vjerovanja o štetnosti pušenja tijekom trudnoće igraju samo manju ulogu u prestanku pušenja.

Jesu li nemotivirane za prestanak pušenja? U nekim je slučajevima tako. Naš rad sugerira da na početku trudnoće nešto manje od polovice žena izvještava kako namjeravaju prestati u sljedećih 30 dana, a sličan broj pokuša i prestati. Čini se da kako se trudnoća nastavlja, motivacija za prestankom pušenja opada. Na naše iznenađenje, motiviranost ne povećava šanse za uspjeh u pokušaju prestanka. Isti nalazi pokazuju se i kod pušačica koje nisu trudne. Nadalje, pregledni radovi randomiziranih kontroliranih ispitivanja koja evaluiraju intervencije motivacijskog intervjuiranja, što je savjetodavni pristup čiji je jedan od ciljeva pomoći ljudima da ojačaju motivaciju za promjenu ponašanja, zaključuju da ovaj pristup nije učinkovit za prekid pušenja tijekom trudnoće.

Sažetak: Motivacija povećava vjerojatnost da žena pokuša prestati pušiti, ali sama po sebi nije dovoljna da ih dovede do apstinencije.

Jesu li zainteresirani za pomoć u prekidu pušenja? Kao i kod motivacije, to je istina u nekim slučajevima, ali ne u svim. Otkrili smo da otprilike polovica trudnica želi pomoć u prestanku pušenja u ranoj trudnoći. Za razliku od motivacije, razina interesa za potporu ostaje i u kasnoj trudnoći. Međutim, svega svaka deseta sudionica izjavila je kako je iskoristila rutinsku podršku za prestanak pušenja tijekom trudnoće u bilo kojem trenutku. One koje jesu, izvijestili su da imaju veći interes za to rano u trudnoći. Razgovor sa zdravstvenim radnikom o prestanku pušenja bio je snažno povezan sa zanimanjem za korištenje podrške, pa je to potencijalno jednostavan način za povećanje učestalosti korištenja pomoći.

Sažetak: Razgovor s trudnicom o prestanku pušenja može povećati njezin interes za potporu, što bi joj moglo povećati šansu da ju onda i iskoristi.

Postoje li učinkoviti načini pomoći trudnicama? Srećom postoje. Istraživanja su pokazala da bihevioralna podrška, strukturirani savjeti i pomoć u upravljanju bihevioralnim aspektima pušenja i prestanka pušenja (iako ne i motivacijsko intervjuiranje), neovisno o tome radi li se o individualnom savjetovanju ili samopomoći, bilo kroz tiskane ili digitalne izvore, mogu pomoći trudnicama prestati pušiti. Uključivanje nadomjesne terapije nikotinom (NRT) bihevioralnoj potpori za žene s umjerenom ili jakom ovisnošću o nikotinu vjerojatno će povećati učinkovitost potpore. Međutim, dokazi su prilično slabi, najvjerojatnije zato što mnoga ispitivanja izvještavaju o lošem pridržavanju NRT-u. Dijelom je to zbog zabrinutosti da je nikotin štetan za bebu. Međutim, pregledni rad koji proučavao najkvalitetnije studije koje uključuju desetke tisuća žena i beba utvrdio je da nema dokaza o šteti od upotrebe NRT-a u trudnoći. Na temelju toga, žene se mogu uvjeriti da su bilo kakvi rizici od upotrebe NRT-a niski u odnosu na daljnje korištenje duhana. Manje poznata činjenica je da trudnice zbog pojačanog metabolizma u svom tijelu razgrađuju nikotin dvostruko brže u odnosu na žene koje nisu trudne. To znači da će trudnicama trebati više NRT-a nego uobičajeno da bi se smanjila želja za pušenjem i ustezanje. Ipak, žene i zdravstveni radnici obično preferiraju upotrebu manje NRT-a nego što se uobičajeno koristi.

Drugi oblici konzumacije nikotina, poput e-cigareta, mogu biti jednako učinkoviti tijekom trudnoće kao i izvan trudnoće, ali trenutno nemamo dokaze u prilog njihove preporuke. Šteta od e-cigareta vjerojatno će biti znatno manja od štete zbog duhana. U slučaju da trudnice žele koristiti e-cigarete kako bi im pomogle da prestanu pušiti, tada je savjet u Velikoj Britaniji da ih se podupire u tome. Još je jedan učinkovit pristup pružanje financijskih poticaja za postizanje apstinencije, ali uz istodobno pružanje bihevioralne podrške. Dokazi upućuju da su poticaji trenutno najučinkovitiji pristup.

Sažetak: Bihevioralna podrška, posebice u kombinaciji s nadomjesnom terapijom nikotinom za one koji pokazuju ovisnost o nikotinu i / ili s financijski poticaji, učinkoviti su.

Kome je najpotrebnija podrška? Puno je čimbenika povezanih s prestankom pušenja u trudnoći, poput slabijeg obrazovanja i niskih prihoda. No, ono što mnogim ženama značajno otežava prestanak pušenja su prisustvo partnera koji puši i postojanje umjerene ili snažne ovisnosti o nikotinu. Ostali čimbenici su depresija i viši stres tijekom trudnoće.

Sažetak: Ženama koje imaju neke ili sve ove karakteristike vjerojatno će trebati intenzivna i višekomponentna podrška.

Praktične preporuke

  • Pružite trudnicama koje puše informacije o rizicima pušenja za njih i njihovu bebu te ponuditi svim ženama, bez obzira na motivaciju za prestanak pušenja, podršku u prestanku pušenja. Za one koji odbiju, nastavite nuditi podršku tijekom cijele trudnoće.
  • Pružite strukturiranu bihevioralnu podršku, bilo da se radi o individualnom savjetovanju ili samopomoći, u tiskanom obliku ili digitalno, onima koji prihvaćaju podršku. No ne i motivacijsko intervjuiranje.
  • Učinkovitost bihevioralne podrške vjerojatno će se povećati ponudom nikotinske nadomjesne terapije (NRT) ženama koje pokazuju umjerenu do visoku ovisnost o nikotinu. Međutim, ženama treba pružiti potporu da ga što učinkovitije koriste kako bi maksimizirale pridržavanje terapiji te riješile sve neutemeljene brige oko njegove primjene tijekom trudnoće. Ako žene žele koristiti e-cigarete za prestanak pušenja, to im može pomoći i to treba smatrati valjanim pristupom umanjivanja štete.
  • Ako se nudi NRT, ohrabrite žene da koriste u dva oblika („kombinirana terapija“, npr. flasteri i žvakaće gume) kako bi maksimizirale zamjenu nikotina, odnosno smanjile žudnju za pušenjem i simptome ustezanja.
  • Ako postoje resursi, ponudite financijske poticaje za apstinenciju, ako ju je moguće i provjeriti, npr. testom daha koji detektira ugljični monoksid (CO).

Izjava o ne postojanju sukoba interesa: dr. Felix Naughton nije povezan niti financijski upleten s bilo kojim proizvođačem nikotinske nadomjesne terapije ili e-cigareta.

[Preveo Borna Šimić]

Assessment, Brief behavioural intervention, Goal setting, Habit, Planning

Poboljšanje pružanja kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: perspektive s obje strane konzultacijskog stola

Napisala Amy O’Donnell, Sveučilište Newcastle, UK

Razine konzumacije alkohola nedavno su opale u nekim dijelovima Europe, posebno među mladima. Međutim, prekomjerna konzumacija alkohola je i dalje glavni rizični čimbenik lošeg zdravlja i prerane smrti. Pružanje jednostavnih kratkih savjeta onima koji su prepoznati kao česti konzumenti alkohola može pomoći u smanjenju količine alkohola koje konzumiraju, posebno ako je pružaju primarni zdravstveni radnici, poput liječnika opće prakse ili medicinskih sestara. Kratki savjet o alkoholu podrazumijeva kratki, strukturirani razgovor zasnovan na znanstvenim dokazima koji ima za cilj motivirati i podržati pacijenta da razmotri mogućnost smanjenja konzumacije alkohola kako bi smanjio rizik od njegove štete. Još uvijek nismo u potpunosti identificirali ključne komponente tih razgovora, ali čini se da su pružanje personaliziranih povratnih informacija o pacijentovoj konzumaciji alkohola te poticanje na samokontrolu u pijenju osobito učinkoviti.

Međutim, uključivanje tretmana i intervencija temeljenih na znanstvenim dokazima u rutinsku zdravstvenu zaštitu spor je i težak proces. Neke procjene sugeriraju da je u prosjeku potrebno 17 godina da se nalazi istraživanja uključe u svakodnevnu kliničku praksu. Nakon tri desetljeća istraživanja, 70+ randomiziranih kontroliranih ispitivanja te brojnih objavljenih preglednih radova, kratki savjeti o alkoholu i dalje se rutinski ne dijele u svjetskim sustavima primarne zdravstvene zaštite. Da bismo razumjeli zašto kratki savjeti o alkoholu nisu u potpunosti integrirani u primarnu zdravstvenu zaštitu, moramo razmotriti velik broj različitih perspektiva o tom problemu, uključujući stavove onih koji pružaju zdravstvenu zaštitu (kliničari) i onih koji je koriste (pacijenti).

Stoga se pitamo, što nam ljudi koji su uključeni u pružanje i primanje kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti govore o izazovima s kojima se suočavaju?

Neka uobičajena pitanja koja postavljaju liječnici opće prakse i medicinske sestre tiču se nedostatka vremena, obuke i financijskih sredstava za pružanje savjeta o alkoholu svojim pacijentima. Međutim, dodatno plaćanje liječnicima opće prakse za rad vezan uz alkohol nije nužno učinkovita strategija. Jedno nedavno istraživanje otkrilo je da uvođenje financijskih poticaja za savjete o alkoholu u engleskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti gotovo pa da i nije utjecalo na učestalost savjetovanja. Druga istraživanja sugeriraju da bi stavovi i uvjerenja kliničara o relevantnosti, osjetljivosti i ukupnoj vrijednosti rasprave o alkoholu u rutinskim konzultacijama s pacijentima mogli imati veliki utjecaj na njihovu praksu. Primjerice, neki liječnici opće prakse sumnjaju da će njihovi pacijenti biti otvoreni za savjete o promjeni konzumacije alkohola, posebno vrlo teški alkoholičari. Dijelom je to zbog nedostatka povjerenja u učinkovitost psiholoških terapija za prekomjernu konzumaciju alkohola, ali i zbog toga što su liječnici opće prakse zabrinuti da bi mogli uvrijediti pacijente time što uopće započinju temu konzumacije alkohola.

Manji broj istraživanja ispitivalo je perspektive pacijenata o ovim pitanjima. Istraživanja izvještavaju kako većina ljudi smatra kako je prihvatljivo da liječnici opće prakse i medicinske sestre pitaju o konzumaciji alkohola te da smatraju takve savjete o stilu života vrijednim dijelom zdravstvene zaštite, posebno onima s kroničnim zdravstvenim problemima ili problemima s alkoholom. Međutim, pacijenti, baš kao i neki liječnici, manje su uvjereni da bi česti konzumenti alkohola bili otvoreni za razgovor o svojem opijanju s kliničarima, barem ne na iskren način. Ipak, veći je izazov taj što mnogi pacijenti pokazuju ograničenu svijest o vlastitoj konzumaciji alkohola. To je dijelom i zbog toga što je računanje koliko je zapravo alkohola u čaši vina ili gina i tonika prilično teško, a lako možemo izgubiti trag kad točimo pića kod kuće bez standardiziranih mjera.

Ali to je i zato što mnogo nas na konzumaciju alkohola ne gleda kroz prizmu toga da povećava rizik od određenih zdravstvenih stanja i bolesti (tj. na način na koji kliničari, liječnici javnog zdravstva ili epidemiolozi sagledaju alkohol), već kao središnji element zabave, užitka i slavlja. To znači da neki pacijenti možda nerado prepoznaju da previše piju i / ili nerado razmatraju zašto njihov zdravstveni radnik traži da s time smanje. S tim je u vezi i činjenica da nam pacijenti govore kako već provode niz strategija za ograničavanje pijenja alkohola, ali ih temelje na „životnim lekcijama” naučenim od vlastitih obitelji, prijatelja i društvenih krugova. Odnosno, neki pacijenti vide ograničenu korist u savjetima koje bi im liječnici opće prakse ili medicinske sestre mogli ponuditi u vezi s pićem, a koji iz njihove perspektive mogu izgledati nepovezano sa stvarnim životom.

Kako možemo iskoristiti sve ove perspektive, razmatranja i iskustva kako bi poboljšali davanje kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?

  • Prvo, budite sigurni da je u redu pitati o konzumaciji alkohola. Malo je dokaza da će se pacijenti uvrijediti ako ih pitate o njihovim navikama pijenja.
  • Svakako postavljajte pitanja o tome kako pacijenti zapravo piju, a ne samo koliko. To će povećati težinu i smislenost bilo kojeg savjeta koji date time što ćete prepoznati društvene i kulturne vrijednosti koje oblikuju pacijentovu konzumaciju alkohola.
  • Nadalje, na temelju onoga što vam pacijenti govore o situacijama u kojima će najvjerojatnije puno piti, pomozite im da razviju preventivne strategije specifično usmjerene na te kritične i rizične trenutke. Kada god je moguće, temeljite ove strategije na onim taktikama koje mnogi pacijenti već vide kao izvedive i učinkovite. Na primjer, ograničavanjem pijenja u određenim okruženjima, kao što je kod kuće, ili u određenim društvenim krugovima, poput onih koji uključuju djecu.
  • Konačno, s obzirom na to da je kliničko vrijeme uvijek ograničeno, usredotočite se na davanje kratkih savjeta o alkoholu pacijentima koji imaju zdravstvena stanja koja su povezana s čestom konzumacijom alkohola, poput visokog krvnog tlaka, mentalnih poremećaja ili želučanih problema. To će pomoći usmjeriti korištenje dragocjenih resursa, a može biti i prihvatljivije i ljubaznije za same pacijente.

[Preveo Borna Šimić]

Acceptance and Commitment Therapy, Coping, Habit, Mental Health, Planning, Routines, Self-monitoring, SMART Goals

Ostati dobro dok ostajemo doma

Napisali Dr Federica Picariello i Rona Moss-Morris, King’s College London, UK. 

U roku od par tjedana, na čitavoj planeti svakodnevni život drastično se i dramatično promijenio uslijed COVID-19 pandemije, te je određena neizvjesnost obavila ljudsku budućnost. Uz potrebu da se hitno uspori širenje bolesti COVID-19 putem brzih i kolektivnih bihevioralnih promjena (npr., samoizolacija, socijalna distanca i karantena), potrebno je sagledati i teret koji je nastao na mentalnu i fizičku dobrobit kako bi se uspješno provele rane intervencije i smanjile dugoročne posljedice.

(more…)

Habit, Motivation, Self-monitoring, Self-regulation

Kako dugoročno održati ponašanja koja promiču zdravlje?

Napisala Dominika Kwasnicka, Sveučilište SWPS, Poljska i Sveučilište Curtin, Australija

Krajnji cilj programa za promicanje zdravlja je potaknuti dugoročne promjene, u čemu sudjeluju i zdravstveni djelatnici time što pomažu poboljšati zdravstvene ishode pacijenata, kao i održavati promjene u ponašanju. Znamo kako je teško potaknuti ponašanja koja promiču zdravlje, te kako je još zahtjevnije održavati to dugoročno. Stoga se nameće važno pitanje u području zdravstvene psihologije, a to je zašto je održavanje ponašanja koja promiču zdravlje tako teško?

(more…)

Self-monitoring

Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u praćenju vlastitog napretka

Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u praćenju vlastitog napretka

Kako napredujete sa vlastitim ciljem da smanjite unos šećera koji inače konzumirate i izgubite 10 kilograma? Velike su šanse da uistinu ne znate- ili čak ne želite znati. U situacijama kao što je ova, ljudi imaju tendenciju ponašati se poput nojeva i zatrpati svoju glavu pod pijesak, namjerno izbjegavajući i odbijajući informacije koje bi im pomogle da nadziru napredak svog cilja. Istraživanje o ovom  „problemu s nojem” sugerira da ljudi često ne prate svoj napredak (npr. provjeravaju kilograme koračajući na vagu, čitaju ambalažu hrane koju kupuju) dijelom jer se time mogu osjećati loše prema sebi- npr. shvaćaju  da teže više nego su se nadali te da i dalje konzumiraju previše šećera. Međutim, teorija i dokazi upućuju na to da praćenje vlastitog napretka pomaže ljudima da uvide razlike između trenutnog i željenog stanja koja zahtijevaju djelovanje. Ono što se ovim nastoji implicirati jest da izbjegavanje praćenja otežava prepoznavanje potrebe za djelovanjem i pronalaskom najadekvatnijeg načina za istim. Stoga, problem sa nojem predstavlja priliku zdravstvenim djelatnicima (a i ostalima) da pomognu ljudima nadzirati vlastiti napredak i izvući korist iz toga. U tom slučaju, pak, nije iznenađujuće što smo pronašli kvalitetne dokaze da poticanje ljudi da prate vlastiti napredak pomaže ljudima u postizanju ciljeva u različitim domenama. 

(more…)

Communication

Uvid bihevioralne znanosti o pandemiji COVID 19

Shane Timmons, Institut za ekonomska i društvena istraživanja, Irska

Diljem svijeta, vlade su se mobilizirale u pokušaju da kontroliraju širenje novog koronavirusa, međutim ponašanje pojedinca bit će od presudnog značaja za njihov uspjeh. Mi- Odjel za istraživanja ponašanja na ekonomskom i društvenom istraživačkom institutu u Dublinu- surađujemo sa irskim Odjelom za zdravlje kako bismo obavijestili o njihovim reakcijama na pandemiju COVID-19. Kao dio ovog rada, pregledali smo preko 100 znanstvenih radova i započeli testirati načine o tome kako najbolje komunicirati s javnošću, uz lekcije koje su relevantne za praktičare iz područja zdravstvene psihologije. U našem se pregledu fokusiramo na literaturu relevantnu za tri područja koja su činila temelj javnog zdravstva u više zemalja: higijena ruku, dodirivanje lica i izolacija. Također se bavimo širim literaturama koje obrađuju tematiku o tome kako motivirati korisna ponašanja i kako učinkovito komunicirati u krizi. 

(more…)

Assessment, Coping

The importance of assessing clients’ coping strategies



By Nadia Garnefski and Vivian Kraaij, Department of Clinical Psychology, Leiden University, The Netherlands

“Rob has just heard that he has HIV (negative event). He thinks that he is the one to blame for this (self-blame) and he avoids seeing his friends (withdrawal). The situation makes him sad. When sitting at home, he cannot stop thinking about his feelings (rumination) and believes that what has happened to him is a complete disaster (catastrophizing). Because he feels sad, he has little energy. As a result, he withdraws even more. This makes him even sadder. In this way, Rob is drawn into a downward spiral.”

(more…)

Communication, Motivation, Self-affirmation, Self-efficacy

Zauzimaju li Vaši klijenti obrambeni stav? U takvim prilikama, samoafirmacija može pomoći.

Peter Harris i Ian Hadden, The Self-Affirmation Research Group, School of Psychology, University of Sussex, UK

Jeste li se ikada oklijevali suočiti s nečim što biste radije ignorirali? To može biti sklonost nečemu lošem što jedete prečesto ili sklonost izbjegavanju zdravstvenih pregleda? Niste jedini. Većina nas misli da smo uglavnom prilično razumni i kompetentni. Stoga, čuti da  nešto što radimo nije razumno ili kompetentno, može biti prilično izazovno. Kao rezultat, možemo biti prilično vješti u pružanju otpora takvim porukama koje ne želimo čuti.

(more…)

Mental Imagery, Possible selves

Promjenom ponašanja do boljeg ‘ja’

Winifred Gebhardt, Sveučilište Leiden , Nizozemska

Prije otprilike devet godina, preko noći sam postao vegeterijanac. U romanu koji sam čitao, glavni junak objasnio je kako ne može ništa jesti, “pri čemu mi je ponekad tuklo srce”. Poput munje su me te riječi pogodile.. Shvatio sam da se upravo tako osjećam. Odmah sam prestao jesti meso i ribu i od tada nisam imao problema sa pridržavanjem za ovu novu prehranu. Novo ponašanje savršeno je odgovaralo “osobi koja jesam”.

Suprotno tome, u prošlosti sam redovito trčao i sa lakoćom sam mogao trčati sedam kilometara. Međutim, sebe nikada nisam smatrao “sportskom osobom”, a kad god bi se stvorila prepreka poput bolesti, zalegao bih na kauč ispred tv-a. Sada više ne pokušavam biti “sportski tip”, već hodam kad god mogu tijekom dana. Smatram sebe “aktivnom osobom”.

(more…)

Assessment, Interventions

Jedno od n-tih istraživanja: Što možemo naučiti istraživanjem pojedinog slučaja?

Autori: Marie Johnston i Derek Johnston,  Sveučilište u Aberdeenu, Škotska

Uvod

Stručnjaci iz prakse često žele dati odgovor na problem koji se odnosi na jednog pojedinca,  tim zdravstvenih djelatnika, određenu bolnicu, regiju i slično. Na primjer, možda bi bila važna informacija koliko često pretila osoba jede grickalice, gdje i kada ih jede te  pojačava li stres zapravo jedenje grickalica. S druge strane možda želite saznati koliko često članovi zdravstvenog tima zanemaruju higijenu ruku i ako se ona u većem stupnju zanemaruju kada ima premalo osoblja za obavljanje posla te ako oglasi na odjelima smanjuju zanemarivanje. Ili pak možete istraživati izvore grešaka u radu kliničara kako biste provjerili je li pojava grešaka učestalija na određenim odjelima ili kod određenih redova osoblja. Na političkoj razini također bi moglo biti od koristi istražiti ako nova regulacija, kao što je zabrana pušenja na javnim površinama, utječe na vjerojatnost pušenja.

(more…)