Ostati dobro dok ostajemo doma

Napisali Dr Federica Picariello i Rona Moss-Morris, King’s College London, UK. 

U roku od par tjedana, na čitavoj planeti svakodnevni život drastično se i dramatično promijenio uslijed COVID-19 pandemije, te je određena neizvjesnost obavila ljudsku budućnost. Uz potrebu da se hitno uspori širenje bolesti COVID-19 putem brzih i kolektivnih bihevioralnih promjena (npr., samoizolacija, socijalna distanca i karantena), potrebno je sagledati i teret koji je nastao na mentalnu i fizičku dobrobit kako bi se uspješno provele rane intervencije i smanjile dugoročne posljedice.

(more…)

Kako dugoročno održati ponašanja koja promiču zdravlje?

Napisala Dominika Kwasnicka, Sveučilište SWPS, Poljska i Sveučilište Curtin, Australija

Krajnji cilj programa za promicanje zdravlja je potaknuti dugoročne promjene, u čemu sudjeluju i zdravstveni djelatnici time što pomažu poboljšati zdravstvene ishode pacijenata, kao i održavati promjene u ponašanju. Znamo kako je teško potaknuti ponašanja koja promiču zdravlje, te kako je još zahtjevnije održavati to dugoročno. Stoga se nameće važno pitanje u području zdravstvene psihologije, a to je zašto je održavanje ponašanja koja promiču zdravlje tako teško?

(more…)

Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u praćenju vlastitog napretka

Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u praćenju vlastitog napretka

Kako napredujete sa vlastitim ciljem da smanjite unos šećera koji inače konzumirate i izgubite 10 kilograma? Velike su šanse da uistinu ne znate- ili čak ne želite znati. U situacijama kao što je ova, ljudi imaju tendenciju ponašati se poput nojeva i zatrpati svoju glavu pod pijesak, namjerno izbjegavajući i odbijajući informacije koje bi im pomogle da nadziru napredak svog cilja. Istraživanje o ovom  „problemu s nojem” sugerira da ljudi često ne prate svoj napredak (npr. provjeravaju kilograme koračajući na vagu, čitaju ambalažu hrane koju kupuju) dijelom jer se time mogu osjećati loše prema sebi- npr. shvaćaju  da teže više nego su se nadali te da i dalje konzumiraju previše šećera. Međutim, teorija i dokazi upućuju na to da praćenje vlastitog napretka pomaže ljudima da uvide razlike između trenutnog i željenog stanja koja zahtijevaju djelovanje. Ono što se ovim nastoji implicirati jest da izbjegavanje praćenja otežava prepoznavanje potrebe za djelovanjem i pronalaskom najadekvatnijeg načina za istim. Stoga, problem sa nojem predstavlja priliku zdravstvenim djelatnicima (a i ostalima) da pomognu ljudima nadzirati vlastiti napredak i izvući korist iz toga. U tom slučaju, pak, nije iznenađujuće što smo pronašli kvalitetne dokaze da poticanje ljudi da prate vlastiti napredak pomaže ljudima u postizanju ciljeva u različitim domenama. 

(more…)

Uvid bihevioralne znanosti o pandemiji COVID 19

Shane Timmons, Institut za ekonomska i društvena istraživanja, Irska

Diljem svijeta, vlade su se mobilizirale u pokušaju da kontroliraju širenje novog koronavirusa, međutim ponašanje pojedinca bit će od presudnog značaja za njihov uspjeh. Mi- Odjel za istraživanja ponašanja na ekonomskom i društvenom istraživačkom institutu u Dublinu- surađujemo sa irskim Odjelom za zdravlje kako bismo obavijestili o njihovim reakcijama na pandemiju COVID-19. Kao dio ovog rada, pregledali smo preko 100 znanstvenih radova i započeli testirati načine o tome kako najbolje komunicirati s javnošću, uz lekcije koje su relevantne za praktičare iz područja zdravstvene psihologije. U našem se pregledu fokusiramo na literaturu relevantnu za tri područja koja su činila temelj javnog zdravstva u više zemalja: higijena ruku, dodirivanje lica i izolacija. Također se bavimo širim literaturama koje obrađuju tematiku o tome kako motivirati korisna ponašanja i kako učinkovito komunicirati u krizi. 

(more…)

Važnost procjene klijentovih strategija suočavanja

Nadia Garnefski i Vivian Kraaij, Odjel za kliničku psihologiju, Sveučilište

u Leidenu, Nizozemska

„Rob je upravo saznao da ima HIV (negativan događaj). Smatra da je on osobno za to kriv (samookrivljavanje) i izbjegava se vidjeti sa svojim prijateljima (povlačenje). Cijela ova situacija ga čini tužnim. Za vrijeme boravka kod kuće, ne može prestati razmišljati o vlastitim osjećajima (ruminacija) i vjeruje da to što mu se dogodilo predstavlja potpunu katastrofu (katastrofiziranje). Budući da se osjeća tužnim, ima malo energije. Kao rezultat toga, povlači se još više. To ga čini još tužnijim. Na ovaj je način Rob postepeno psihički „potonuo“.“

(more…)

Zauzimaju li Vaši klijenti obrambeni stav? U takvim prilikama, samoafirmacija može pomoći.

Peter Harris i Ian Hadden, The Self-Affirmation Research Group, School of Psychology, University of Sussex, UK

Jeste li se ikada oklijevali suočiti s nečim što biste radije ignorirali? To može biti sklonost nečemu lošem što jedete prečesto ili sklonost izbjegavanju zdravstvenih pregleda? Niste jedini. Većina nas misli da smo uglavnom prilično razumni i kompetentni. Stoga, čuti da  nešto što radimo nije razumno ili kompetentno, može biti prilično izazovno. Kao rezultat, možemo biti prilično vješti u pružanju otpora takvim porukama koje ne želimo čuti.

(more…)

Promjenom ponašanja do boljeg ‘ja’

Winifred Gebhardt, Sveučilište Leiden , Nizozemska

Prije otprilike devet godina, preko noći sam postao vegeterijanac. U romanu koji sam čitao, glavni junak objasnio je kako ne može ništa jesti, “pri čemu mi je ponekad tuklo srce”. Poput munje su me te riječi pogodile.. Shvatio sam da se upravo tako osjećam. Odmah sam prestao jesti meso i ribu i od tada nisam imao problema sa pridržavanjem za ovu novu prehranu. Novo ponašanje savršeno je odgovaralo “osobi koja jesam”.

Suprotno tome, u prošlosti sam redovito trčao i sa lakoćom sam mogao trčati sedam kilometara. Međutim, sebe nikada nisam smatrao “sportskom osobom”, a kad god bi se stvorila prepreka poput bolesti, zalegao bih na kauč ispred tv-a. Sada više ne pokušavam biti “sportski tip”, već hodam kad god mogu tijekom dana. Smatram sebe “aktivnom osobom”.

(more…)

Jedno od n-tih istraživanja: Što možemo naučiti istraživanjem pojedinog slučaja?

Autori: Marie Johnston i Derek Johnston,  Sveučilište u Aberdeenu, Škotska

Uvod

Stručnjaci iz prakse često žele dati odgovor na problem koji se odnosi na jednog pojedinca,  tim zdravstvenih djelatnika, određenu bolnicu, regiju i slično. Na primjer, možda bi bila važna informacija koliko često pretila osoba jede grickalice, gdje i kada ih jede te  pojačava li stres zapravo jedenje grickalica. S druge strane možda želite saznati koliko često članovi zdravstvenog tima zanemaruju higijenu ruku i ako se ona u većem stupnju zanemaruju kada ima premalo osoblja za obavljanje posla te ako oglasi na odjelima smanjuju zanemarivanje. Ili pak možete istraživati izvore grešaka u radu kliničara kako biste provjerili je li pojava grešaka učestalija na određenim odjelima ili kod određenih redova osoblja. Na političkoj razini također bi moglo biti od koristi istražiti ako nova regulacija, kao što je zabrana pušenja na javnim površinama, utječe na vjerojatnost pušenja.

(more…)

Fizička aktivnost u starijoj dobi: koliko je dovoljno?

Autorica: Anne Tiedemann, Sveučilište u Sydney-u, Australija

“Nedostatak aktivnosti uništava dobru kondiciju svakog ljudskog bića, dok ju kretanje i metodičke fizičke vježbe čuvaju i održavaju”…Platon, 400. pr.Kr.

Oduvijek je bilo poznato kako je redovita fizička aktivnost važna za naše zdravlje i blagostanje. No, poruke koje promoviraju zdrav način života često su usmjerene na djecu i mlade, dok se nedostatan fokus stavlja na značaj fizičke aktivnosti za ljude starije od 65 godina. Međutim, u starijoj je dobi od presudne važnosti uključivanje tjelesne aktivnosti u svakodnevicu.

(more…)

Raising weight in a consultation

By Jane Ogden, University of Surrey, UK

Weight is a tricky problem to talk about in a consultation. Some patients may be sick of hearing the words ‘You could lose some weight’ every time they visit the clinic: regardless of whether they have come in because of a sore throat, a cervical smear or a potential heart problem. They may have experienced a lifetime of feeling stigmatised by the medical profession and think that all anyone ever sees is their body size. While this is so for some individuals, others may have never considered their weight as an issue, and could be insulted or surprised if it is raised. Some people may simply not want to hear the message and block out whatever is said, thinking for example ‘what do you know – you’re thin / fat / too young / too old’ or ‘science is always wrong.’ Raising the issue of weight therefore requires careful management of ‘when,’ ‘how’ and ‘what’ is said to an overweight person.

(more…)