Napisala Barbara Mullan, Sveučilište Curtin, Australija

Opseg problema

Godišnje svaka deseta osoba u svijetu (približno 600 milijuna ljudi) oboli nakon što jede kontaminiranu hranu, a čak 420 000 ljudi umre. Postoje velike geografske razlike u tome gdje se ti slučajevi javljaju, s tim da se regije u Africi, jugoistočnoj Aziji i istočnom Mediteranu najčešće bore s prehrambenim bolestima (detaljnije o učestalosti prehrambenih bolesti u pojedinim regijama možete pronaći ovdje). Pored ovih geografskih razlika, postoje i velike razlike u vrstama uzročnika koji su odgovorni za bolesti koje se prenose hranom (npr. virusi, bakterije, paraziti).

Mnogo je karika u lancu sigurnosti hrane od „farme do stola”. Iako se puno toga radi da se pomogne poljoprivrednicima, industrijama i restoranima u upravljanju sigurnošću hrane, često se zanemaruje uloga potrošača u sigurnom rukovanju hranom. Praksa rukovanja hranom koja je sigurna za potrošače ključna je jer čini završnu fazu prevencije bolesti koje se prenose hranom. Procjene udjela trovanja hranom koji potječu od kuće značajno variraju u rasponu od 11 do 87%. Kao zdravstveni psiholozi, puno možemo učiniti kako bismo pomogli potrošačima da minimiziraju rizik od obolijevanja zbog trovanja hranom u kući.

Ponašanja koja doprinose izbijanju trovanja hranom raznovrsna je, ali Svjetska zdravstvena organizacija ima pet ključnih uputa kako hranu održavati sigurnom za jelo. One su:

1. Održavajte ruke i posuđe čistima
2. Odvojite sirovu i kuhanu hranu (posebno kad se vraćate s tržnice ili trgovine i kad hranu čuvate u hladnjaku)
3. Temeljito kuhajte hranu
4. Držite hranu na sigurnim temperaturama (tj. držite toplu hranu toplom, a hladnu hladnom)
5. Koristite sigurnu vodu i prehrambene namirnice.

Predviđanje ponašanja potrošača

Rana istraživanja o ulozi potrošača koncentriralo se na njihovo znanje kao primarni utjecaj na njihovo ponašanje. Međutim, sustavni pregledni rad pronašao je dokaze da znanje ne mora nužno dovesti do sigurnog ponašanja s hranom. Tako je i s drugim zdravstvenim ponašanjima, ali potrebno je znanje, čak i ako nije dovoljno za promjenu ponašanja, jer pomaže u razumijevanju toga „kako” i „zašto” treba nešto činiti.

Kako bi bolje razumjeli koji drugi utjecaji mogu pomoći potrošačima da se drže sigurnog rukovanja hranom, istraživači su koristili razne teorije, uglavnom iz psihologije. To uključuje teoriju planiranog ponašanja, teoriju motivacije za zaštitom i model zdravstvenog uvjerenja. Nedavni pregledni rad koji se bavio ovim temama pokazao je da su namjera, socijalne norme, samoefikasnost i navika važni utjecaji na sigurno rukovanje hranom za potrošače te su autori zaključili da bi intervencije temeljene na tim konstruktima vjerojatno bile učinkovite za poboljšanje potrošačkog ponašanja.

Intervencije za higijenu hrane

Jedan drugi važni pregledni rad pronašao je neke dokaze u prilog tome da su obrazovne intervencije bile učinkovite za poboljšanje prehrambene sigurnosti u kući. Ali postoje i druge učinkovite intervencije koje su usmjerene na psihosocijalne konstrukte, a koje uz to educiraju potrošače. Na primjer, jedna intervencija koja se temelji na teoriji planiranog ponašanja bila je uspješna u promjeni ponašanja vezanog uz sigurno rukovanje hranom. Ova intervencija pružila je studentima preddiplomskih studija informacije o sigurnosti hrane te je koristila strategije, poput izrade specifičnih planova i utvrđivanja prepreka, kako bi pomogla povećati namjeru i poboljšati percepciju kontrole ponašanja (tj. samopouzdanja da se uključe u sigurno ponašanje). Intervencija je povećala percepciju kontrole ponašanja te sigurnog ponašanja s hranom. Ovi nalazi sugeriraju da našim klijentima možemo pomoći educirajući ih o načinima sigurnog rukovanja hranom te potičući ih da naprave posebne planove za to (npr. pomoći im u formuliranju plana korištenja odvojenih dasaka za rezanje mesa i povrća tako da se raspravlja o određenim strategijama).

Još jedna uspješna intervencija temeljila se na teoriji navika. Ova je intervencija pomogla studentima preddiplomskih studija da razviju naviku stavljanja mokre krpe za brisanje suđa u mikrovalnu pećnicu, dajući im informativni plakat (tj. podsjetnik) te pružajući im podsjetnike za izvođenje ponašanja svaka tri ili pet dana. Učestalost ponašanja se značajno povećala tijekom trotjednog razdoblja testiranja i zadržalo se tijekom trotjednog praćenja. Iz praktične perspektive, ova otkrića sugeriraju da bi bilo korisno pružiti klijentima informacije o prehrambenoj sigurnosti, te im također pomoći da formiraju navike za određena ponašanja (npr. potaknuti postavljanje podsjetnika na njihovim mobitelima za stavljanja krpa u mikrovalnu svaki tjedan).

Ukratko, gornje istraživanje ukazuje na to da mi kao zdravstveni psiholozi možemo puno toga učiniti kako bismo pomogli našim klijentima da se uključe u ponašanja ključna za njihovo zdravlje. To započinje edukacijom naših klijenata o prehrambenoj sigurnosti, a nastavlja se tako da im pomažemo da se osjećaju sigurni oko njihove sposobnosti da djeluju na ispravan način, kao i time što im pomažemo u izgradnji dobrih navika.

Na kraju, iako smo svi u opasnosti da se razbolimo od bolesti koje se prenose hranom, oko 25% populacije je u većem riziku. To uključuje trudnice, djecu mlađu od 5 godina, starije odrasle osobe i osobe s ugroženim imunološkim sustavom. Stoga je važno da zdravstveni psiholozi prepoznaju specifične prilike za provedbu prethodno opisanih intervencija, na primjer kada ljudi imaju kronična zdravstvena stanja, rade s roditeljima ili starijim odraslima te kada žene razmišljaju o trudnoći.

Praktične preporuke

• Educirajte ljude da prehrambena sigurnost započinje kod kuće te da važne prethodnice sigurnog ponašanja uključuju namjeru, društvene norme, samoefikasnost i navike.
• Ne podcjenjujte ulogu znanja. Koristiti nacionalne i globalne resurse za edukaciju potrošača o važnosti ponašanja u pogledu sigurnosti hrane. Kad jednom dobiju te informacije, lako se mogu usvojiti određena jednostavna ponašanja.
• Istaknite važnost prehrambene sigurnosti, pritom naglasite da sigurno kuhanje i rukovanja hranom može utjecati na zdravlje te da može smanjiti njihov rizik od trovanja hranom, ali I rizik za njihove najmilije.
• Koristite se i racionalnim (npr. namjerama) i automatskim (npr. navikama) procesima. Započnite s motivacijskim strategijama poput postavljanja ciljeva i planiranja, a zatim potaknite upotrebu znakova za dosjećanje (npr. plakata i podsjetnika) kako biste ljudima pomogli u izgradnji navika i rutina vezanih uz prehrambenu sigurnost.

[Preveo Borna Šimić]