Autorica: Anne Tiedemann, Sveučilište u Sydney-u, Australija

“Nedostatak aktivnosti uništava dobru kondiciju svakog ljudskog bića, dok ju kretanje i metodičke fizičke vježbe čuvaju i održavaju”…Platon, 400. pr.Kr.

Oduvijek je bilo poznato kako je redovita fizička aktivnost važna za naše zdravlje i blagostanje. No, poruke koje promoviraju zdrav način života često su usmjerene na djecu i mlade, dok se nedostatan fokus stavlja na značaj fizičke aktivnosti za ljude starije od 65 godina. Međutim, u starijoj je dobi od presudne važnosti uključivanje tjelesne aktivnosti u svakodnevicu.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u svojim preporukama za razinu fizičke aktivnosti, navodi kako bi osobe starije od 65 godina trebale provoditi 150 minuta aerobne fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta tijekom tjedna, odnosno barem 75 minuta aerobne fizičke aktivnosti jačeg intenziteta ili ekvivalentnu kombinaciju fizičke aktivnosti umjerenog i jačeg intenziteta. Također, preporučuje se da stariji odrasli obavljaju tjelesnu aktivnost 3 ili više dana u tjednu te da sudjeluju u aktivnostima koje jačaju mišiće barem dvaput tjedno kako bi poboljšali ravnotežu i spriječili moguće padove. Usprkos ovim jasnim uputama o količini fizičke aktivnosti potrebnoj za zdravstvene dobitke, jedna trećina svjetske populacije nije fizički aktivna, a u one najneaktivnije spadaju upravo starije osobe.

Od iznimne je važnosti osvijestiti činjenicu da, čak i ako ljudi ne mogu posve uspješno pratiti preporučenu količinu fizičke aktivnosti iz navedenih smjernica, raditi bilo što je zasigurno bolje nego ne raditi ništa. Fizička aktivnost može uključivati širok raspon aktivnosti, od strukturiranih treninga i aktivnog prijevoza pa do vrtlarenja i obavljanja kućanskih poslova. Početi polako, postepeno pojačavajući količinu i intenzitet aktivnosti te izabrati aktivnost u kojoj ćemo uživati je svakako najbolji način stvaranja zdravih navika. Za one koji se već bave aktivnostima jačeg intenziteta, kao što je trčanje, veslanje ili bicikliranje, starenje ne treba biti razlog za prestanak, dokle god zdravlje osobe to dopušta.

Pad je, također, čest problem u starijoj dobi, u prosjeku 1 od 3 osobe u dobi od 65+ godina padne svake godine. Padovi često imaju trajne, razorne posljedice za stariju osobu i njihovu obitelj, a mogu rezultirati selidbom starije osobe u institucionalnu skrb za starije i nemoćne . Padovi nisu neizbježni i može ih se spriječiti redovitim vježbama za održavanje ravnoteže, poput hodanja u tandemu (jedan iza drugoga) ili ponavljanih vježbi sjedenja-stajanja.

Stariji ljudi suočavaju se s određenim preprekama kad se govori o tjelesnoj aktivnosti, a to mogu biti financijske, tjelesne, društvene ili praktične prepreke. Određeni stariji odrasli smatraju da su elektronički uređaji koji prate svakodnevne tjelesne aktivnosti korisni kao podsjetnik i motivator za starije osobe da budu što aktivniji.

Nekim je ljudima potreban pristup sa  više podrške kako bi ostali na pravom putu i postigli svoje ciljeve tjelesne aktivnosti. Zdravstveno obrazovanje pristup je usmjeren na osobu koji obično uključuje motivacijske tehnike intervjuiranja I postavljanje ciljeva usmjerenih na rješenja kao strategije za promicanje promjene ponašanja. Nedavni sustavni pregled zdravstvenog obrazovanja na tjelesnu aktivnost kod osoba starijih od 60 godina pokazao je značajna poboljšanja ovim pristupom u tjelesnoj aktivnosti.

Još jedna strategija koja promiče promjenu ponašanja u tjelesnim aktivnostima jest postavljanje ciljeva. Ciljevi potiču ljude na stvaranje osjećaja hitnosti i motivacije za ulaganje vremena i energije kako bi se napravila željena promjena. Da bi se maksimizirala učinkovitost, ciljevi bi trebali biti usmjereni sebi  i zadovoljiti S.M.A.R.T  kriterije: specifični, mjerljivi, dostižni, relevantni i pravovremeni (Specific, Measurable, Attainable, Relevant and Timely).

Socijalne koristi sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima često su osobito važne starijim osobama. Postoji mnogo opcija za one koji više vole vježbati u organiziranim grupama. Mnogi mjesni odbori organiziraju  besplatne grupe za šetnju – to je primjer putem kojeg ljudi ostaju  aktivni na zabavan i društven način. Ili za malo veći izazov, trčanje u parku je besplatno, tjedno 5 kilometara.

Bez obzira na dob poruka za tjelesnu aktivnost je jednostavna – budite što aktivniji, na što više načina i što češće možete. Raditi nešto bolje je nego raditi ništa, i ono najmanje vodi ka boljem zdravlju.

Praktične preporuke

1. Učinite tjelesnu aktivnost dio svake prevencije / liječenja kako biste maksimizirali zdravlje i dobrobit.
2. Pomozite pacijentima da kretanje vide kao priliku za poboljšanje zdravlja, a ne kao neugodnost, na primjer, predložite korištenje stepenica umjesto lifta ili šetnju do dućana umjesto vožnje, ako je moguće.
3. Starije odrasle osobe koji su početnici u tjelesnim aktivnostima treba poticati na odabir nečeg u čemu će uživati i treba započeti s malim količinama te tijekom vremena nadograđivati trajanje i intenzitet.
4. Vježba izvedena u stojećem položaju koja posebno pomaže održavanju ravnoteže najučinkovitija je za smanjenje rizika od pada u starijoj dobi.
5. Preporučite postavljanje ciljeva, praćenje aktivnosti i / ili zdravstveno obrazovanje kako bi se starijim osobama pomoglo u povećanju i održavanju sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti.