E-health, Interventions

Your intervention, your way! Short appraisal interventions

by Katarzyna Cantarero, SWPS University, Poland

Subjective well-being is a function of what we were born with, situations that pop up in our lives and (luckily!) what we intentionally do. Many researchers have examined what can effectively boost our psychological functioning. Short appraisal (or affirmation) interventions can be one helpful tool in enhancing positive outcomes for people.

Research shows that short writing tasks (e.g., gratitude lists or letters) can enhance psychological well-being. In a large multi-lab study, researchers from 87 countries indicated that simple reappraisal interventions (i.e., changing how one feels about a situation or focusing on positive aspects of a situation) boosted positive emotions during the COVID-19 pandemic. Appraising an event that is potentially stressful can be helpful in drawing benefits from it. During these appraisal tasks, individuals come up with arguments about the positive side of situations they find themselves in. 

(more…)

E-health, Mental Health

Carrying counseling outside the clinic: The promising potential of mobile technology

Egon Dejonckheere & Peter Kuppens, KU Leuven, Belgium.

Many forms of counseling and psychotherapy still predominantly take place within the therapy room. Yet, once patients leave the therapy room, they sometimes struggle to face their challenges, seize opportunities to get better, and implement what they learned in session. Evidence shows that therapeutic practice can greatly benefit from having direct access to information about what takes place in people’s daily lives. Such information can identify ways to intervene, and effectively close the gap between counseling sessions and real life. 

(more…)

Assessment, Communication, Coping, Illness representation

Helping patients manage their condition: Illness representations matter

By Yael Benyamini, Tel Aviv University, Israel and Evangelos C. Karademas, University of Crete, Greece

Anna and Mary are both healthy 45-year-old women, living in a large European city. Each of them knows several people who have contracted COVID-19 and constantly hears and reads about it. Anna believes it is a very serious disease, and is very concerned that if she contracts it, even though she believes that given her age she will recover, she will probably suffer from long-term bothersome symptoms. She works from home as much as possible, never walks outside without a mask, and is waiting for the next dose of vaccination.

(more…)

Coping, Social Support, Stress

How new insights into stress can help calm the worried mind

Bart Verkuil, Department of Clinical Psychology, Leiden University, The Netherlands and PEP Group, Noordwijk, The Netherlands.

“What if I get infected and end up in the hospital?” “What if I can’t pay my bills in a few months?” “What effect will this lockdown have on my children’s the health?”

The threat of the coronavirus is having a huge impact on most of our lives. To determine what measures need to be taken and to estimate what risks we are facing, scientists use statistical models to gain insight into the spread of the virus. This surely helps to gain some control over this pandemic. Interestingly, we as individual human beings are continuously acting like these scientists, but in a more automatic manner; our human minds can be thought of as ‘prediction machines’, constantly estimating whether we are currently at risk of getting infected, losing our jobs or being criticized. Yet, there are large differences in how people estimate these risks and for some people these estimations spiral down to intense worries.

(more…)

Patient engagement

If medicine is a team game, patients should play too: a psychological perspective on patient engagement

 

By G. Graffigna, Università Cattolica del Sacro Cuore, Italy

Healthcare professionals along the whole care journey must collaborate and coordinate their efforts for healthcare systems to function effectively. In other words, medicine requires teamwork to be successful. If we agree on this principle, then –adopting a sports metaphor –the patient too should be considered a player in the team!

The concept of patient engagement recognizes this, and it is an important ingredient for enhancing the effectiveness and sustainability of healthcare.

What is patient engagement?

(more…)

Communication, Incentives, Motivational interviewing, Social Support

How to support patients to lose weight and better manage their type 2 diabetes

By Leah Avery, Teesside University, UK.

Type 2 diabetes was previously considered a progressive condition, with an inevitable need for insulin therapy, however lifestyle behavioural change research challenges this pessimistic prognosis. As prevalence of type 2 diabetes continues to increase, so does evidence supporting the important role of the food and changing what we eat to successfully manage the condition.

Dietary approaches can largely be divided into two. Those that focus on what we eat (e.g., carbohydrates) to optimise metabolism and glycaemic control via slow and steady weight loss. Others that focus on the amount eaten, such as the low-calorie diet involving significant energy restriction for rapid weight loss.

(more…)

Communication, Goal setting

Teaching practitioners Healthy Conversation Skills 

By Wendy Lawrence, University of Southampton

The main causes of death and disease in society today are influenced by our lifestyle choices, and there is a growing focus on ways to improve health behaviours. Front-line practitioners, particularly those working in health, social and community care roles, are a key resource for supporting behavioural change. Routine appointments offer opportunities to initiate conversations about behaviour change every week, but many practitioners feel that they lack the knowledge and skills necessary to provide behaviour change support. This can reduce our confidence for having conversations with clients or patients about potentially sensitive topics, including smoking, weight loss or alcohol intake.

(more…)

Automaticity, Habit, Self-efficacy

Jesti ili ne jesti, pitanje je sad: Kako zdravstveni psiholozi mogu pomoći ljudima u upravljanju sigurnošću hrane?

Napisala Barbara Mullan, Sveučilište Curtin, Australija

Opseg problema

Godišnje svaka deseta osoba u svijetu (približno 600 milijuna ljudi) oboli nakon što jede kontaminiranu hranu, a čak 420 000 ljudi umre. Postoje velike geografske razlike u tome gdje se ti slučajevi javljaju, s tim da se regije u Africi, jugoistočnoj Aziji i istočnom Mediteranu najčešće bore s prehrambenim bolestima (detaljnije o učestalosti prehrambenih bolesti u pojedinim regijama možete pronaći ovdje). Pored ovih geografskih razlika, postoje i velike razlike u vrstama uzročnika koji su odgovorni za bolesti koje se prenose hranom (npr. virusi, bakterije, paraziti).

Mnogo je karika u lancu sigurnosti hrane od „farme do stola”. Iako se puno toga radi da se pomogne poljoprivrednicima, industrijama i restoranima u upravljanju sigurnošću hrane, često se zanemaruje uloga potrošača u sigurnom rukovanju hranom. Praksa rukovanja hranom koja je sigurna za potrošače ključna je jer čini završnu fazu prevencije bolesti koje se prenose hranom. Procjene udjela trovanja hranom koji potječu od kuće značajno variraju u rasponu od 11 do 87%. Kao zdravstveni psiholozi, puno možemo učiniti kako bismo pomogli potrošačima da minimiziraju rizik od obolijevanja zbog trovanja hranom u kući.

Ponašanja koja doprinose izbijanju trovanja hranom raznovrsna je, ali Svjetska zdravstvena organizacija ima pet ključnih uputa kako hranu održavati sigurnom za jelo. One su:

  1. Održavajte ruke i posuđe čistima
  2. Odvojite sirovu i kuhanu hranu (posebno kad se vraćate s tržnice ili trgovine i kad hranu čuvate u hladnjaku)
  3. Temeljito kuhajte hranu
  4. Držite hranu na sigurnim temperaturama (tj. držite toplu hranu toplom, a hladnu hladnom)
  5. Koristite sigurnu vodu i prehrambene namirnice.

Predviđanje ponašanja potrošača

Rana istraživanja o ulozi potrošača koncentriralo se na njihovo znanje kao primarni utjecaj na njihovo ponašanje. Međutim, sustavni pregledni rad pronašao je dokaze da znanje ne mora nužno dovesti do sigurnog ponašanja s hranom. Tako je i s drugim zdravstvenim ponašanjima, ali potrebno je znanje, čak i ako nije dovoljno za promjenu ponašanja, jer pomaže u razumijevanju toga „kako” i „zašto” treba nešto činiti.

Kako bi bolje razumjeli koji drugi utjecaji mogu pomoći potrošačima da se drže sigurnog rukovanja hranom, istraživači su koristili razne teorije, uglavnom iz psihologije. To uključuje teoriju planiranog ponašanja, teoriju motivacije za zaštitom i model zdravstvenog uvjerenja. Nedavni pregledni rad koji se bavio ovim temama pokazao je da su namjera, socijalne norme, samoefikasnost i navika važni utjecaji na sigurno rukovanje hranom za potrošače te su autori zaključili da bi intervencije temeljene na tim konstruktima vjerojatno bile učinkovite za poboljšanje potrošačkog ponašanja.

Intervencije za higijenu hrane

Jedan drugi važni pregledni rad pronašao je neke dokaze u prilog tome da su obrazovne intervencije bile učinkovite za poboljšanje prehrambene sigurnosti u kući. Ali postoje i druge učinkovite intervencije koje su usmjerene na psihosocijalne konstrukte, a koje uz to educiraju potrošače. Na primjer, jedna intervencija koja se temelji na teoriji planiranog ponašanja bila je uspješna u promjeni ponašanja vezanog uz sigurno rukovanje hranom. Ova intervencija pružila je studentima preddiplomskih studija informacije o sigurnosti hrane te je koristila strategije, poput izrade specifičnih planova i utvrđivanja prepreka, kako bi pomogla povećati namjeru i poboljšati percepciju kontrole ponašanja (tj. samopouzdanja da se uključe u sigurno ponašanje). Intervencija je povećala percepciju kontrole ponašanja te sigurnog ponašanja s hranom. Ovi nalazi sugeriraju da našim klijentima možemo pomoći educirajući ih o načinima sigurnog rukovanja hranom te potičući ih da naprave posebne planove za to (npr. pomoći im u formuliranju plana korištenja odvojenih dasaka za rezanje mesa i povrća tako da se raspravlja o određenim strategijama).

Još jedna uspješna intervencija temeljila se na teoriji navika. Ova je intervencija pomogla studentima preddiplomskih studija da razviju naviku stavljanja mokre krpe za brisanje suđa u mikrovalnu pećnicu, dajući im informativni plakat (tj. podsjetnik) te pružajući im podsjetnike za izvođenje ponašanja svaka tri ili pet dana. Učestalost ponašanja se značajno povećala tijekom trotjednog razdoblja testiranja i zadržalo se tijekom trotjednog praćenja. Iz praktične perspektive, ova otkrića sugeriraju da bi bilo korisno pružiti klijentima informacije o prehrambenoj sigurnosti, te im također pomoći da formiraju navike za određena ponašanja (npr. potaknuti postavljanje podsjetnika na njihovim mobitelima za stavljanja krpa u mikrovalnu svaki tjedan).

Ukratko, gornje istraživanje ukazuje na to da mi kao zdravstveni psiholozi možemo puno toga učiniti kako bismo pomogli našim klijentima da se uključe u ponašanja ključna za njihovo zdravlje. To započinje edukacijom naših klijenata o prehrambenoj sigurnosti, a nastavlja se tako da im pomažemo da se osjećaju sigurni oko njihove sposobnosti da djeluju na ispravan način, kao i time što im pomažemo u izgradnji dobrih navika.

Na kraju, iako smo svi u opasnosti da se razbolimo od bolesti koje se prenose hranom, oko 25% populacije je u većem riziku. To uključuje trudnice, djecu mlađu od 5 godina, starije odrasle osobe i osobe s ugroženim imunološkim sustavom. Stoga je važno da zdravstveni psiholozi prepoznaju specifične prilike za provedbu prethodno opisanih intervencija, na primjer kada ljudi imaju kronična zdravstvena stanja, rade s roditeljima ili starijim odraslima te kada žene razmišljaju o trudnoći.

Praktične preporuke

  • Educirajte ljude da prehrambena sigurnost započinje kod kuće te da važne prethodnice sigurnog ponašanja uključuju namjeru, društvene norme, samoefikasnost i navike.
  • Ne podcjenjujte ulogu znanja. Koristiti nacionalne i globalne resurse za edukaciju potrošača o važnosti ponašanja u pogledu sigurnosti hrane. Kad jednom dobiju te informacije, lako se mogu usvojiti određena jednostavna ponašanja.
  • Istaknite važnost prehrambene sigurnosti, pritom naglasite da sigurno kuhanje i rukovanja hranom može utjecati na zdravlje te da može smanjiti njihov rizik od trovanja hranom, ali I rizik za njihove najmilije.
  • Koristite se i racionalnim (npr. namjerama) i automatskim (npr. navikama) procesima. Započnite s motivacijskim strategijama poput postavljanja ciljeva i planiranja, a zatim potaknite upotrebu znakova za dosjećanje (npr. plakata i podsjetnika) kako biste ljudima pomogli u izgradnji navika i rutina vezanih uz prehrambenu sigurnost.

[Preveo Borna Šimić]

Financial Incentives, Smoking cessation

Pomaganje trudnicama da prestanu pušiti: pregled najboljih praksi iz Velike Britanije

Napisao Felix Naughton, Sveučilište East Anglia, UK

Otprilike 25-50% pušačica prestane pušiti nakon što otkriju da su trudne. Međutim, zašto ostatak puši tijekom cijele trudnoće?

Znaju li uopće da je pušenje tijekom trudnoće štetno? Obično da. Jedno od naših britanskih istraživanja, koje je uključivalo trudnice koje su bile i motivirane i nemotivirane da prestanu pušiti, pokazalo je da se 99% njih u određenoj mjeri slaže s izjavom da pušenje tijekom trudnoće može ozbiljno naštetiti njihovoj bebi, dok se oko 75% snažno ili u potpunosti složilo. Ipak, manje od 10% njih apstiniralo je od pušenja 12 tjedana nakon ispunjavanja upitnika. Iako je pokušaj prestanka pušenja vjerojatniji među onima koji imaju jaka uvjerenja o štetnosti pušenja tijekom trudnoće, čini se da to ne povećava šanse za uspješan prestanak pušenja.

Sažetak: Vjerovanja o štetnosti pušenja tijekom trudnoće igraju samo manju ulogu u prestanku pušenja.

Jesu li nemotivirane za prestanak pušenja? U nekim je slučajevima tako. Naš rad sugerira da na početku trudnoće nešto manje od polovice žena izvještava kako namjeravaju prestati u sljedećih 30 dana, a sličan broj pokuša i prestati. Čini se da kako se trudnoća nastavlja, motivacija za prestankom pušenja opada. Na naše iznenađenje, motiviranost ne povećava šanse za uspjeh u pokušaju prestanka. Isti nalazi pokazuju se i kod pušačica koje nisu trudne. Nadalje, pregledni radovi randomiziranih kontroliranih ispitivanja koja evaluiraju intervencije motivacijskog intervjuiranja, što je savjetodavni pristup čiji je jedan od ciljeva pomoći ljudima da ojačaju motivaciju za promjenu ponašanja, zaključuju da ovaj pristup nije učinkovit za prekid pušenja tijekom trudnoće.

Sažetak: Motivacija povećava vjerojatnost da žena pokuša prestati pušiti, ali sama po sebi nije dovoljna da ih dovede do apstinencije.

Jesu li zainteresirani za pomoć u prekidu pušenja? Kao i kod motivacije, to je istina u nekim slučajevima, ali ne u svim. Otkrili smo da otprilike polovica trudnica želi pomoć u prestanku pušenja u ranoj trudnoći. Za razliku od motivacije, razina interesa za potporu ostaje i u kasnoj trudnoći. Međutim, svega svaka deseta sudionica izjavila je kako je iskoristila rutinsku podršku za prestanak pušenja tijekom trudnoće u bilo kojem trenutku. One koje jesu, izvijestili su da imaju veći interes za to rano u trudnoći. Razgovor sa zdravstvenim radnikom o prestanku pušenja bio je snažno povezan sa zanimanjem za korištenje podrške, pa je to potencijalno jednostavan način za povećanje učestalosti korištenja pomoći.

Sažetak: Razgovor s trudnicom o prestanku pušenja može povećati njezin interes za potporu, što bi joj moglo povećati šansu da ju onda i iskoristi.

Postoje li učinkoviti načini pomoći trudnicama? Srećom postoje. Istraživanja su pokazala da bihevioralna podrška, strukturirani savjeti i pomoć u upravljanju bihevioralnim aspektima pušenja i prestanka pušenja (iako ne i motivacijsko intervjuiranje), neovisno o tome radi li se o individualnom savjetovanju ili samopomoći, bilo kroz tiskane ili digitalne izvore, mogu pomoći trudnicama prestati pušiti. Uključivanje nadomjesne terapije nikotinom (NRT) bihevioralnoj potpori za žene s umjerenom ili jakom ovisnošću o nikotinu vjerojatno će povećati učinkovitost potpore. Međutim, dokazi su prilično slabi, najvjerojatnije zato što mnoga ispitivanja izvještavaju o lošem pridržavanju NRT-u. Dijelom je to zbog zabrinutosti da je nikotin štetan za bebu. Međutim, pregledni rad koji proučavao najkvalitetnije studije koje uključuju desetke tisuća žena i beba utvrdio je da nema dokaza o šteti od upotrebe NRT-a u trudnoći. Na temelju toga, žene se mogu uvjeriti da su bilo kakvi rizici od upotrebe NRT-a niski u odnosu na daljnje korištenje duhana. Manje poznata činjenica je da trudnice zbog pojačanog metabolizma u svom tijelu razgrađuju nikotin dvostruko brže u odnosu na žene koje nisu trudne. To znači da će trudnicama trebati više NRT-a nego uobičajeno da bi se smanjila želja za pušenjem i ustezanje. Ipak, žene i zdravstveni radnici obično preferiraju upotrebu manje NRT-a nego što se uobičajeno koristi.

Drugi oblici konzumacije nikotina, poput e-cigareta, mogu biti jednako učinkoviti tijekom trudnoće kao i izvan trudnoće, ali trenutno nemamo dokaze u prilog njihove preporuke. Šteta od e-cigareta vjerojatno će biti znatno manja od štete zbog duhana. U slučaju da trudnice žele koristiti e-cigarete kako bi im pomogle da prestanu pušiti, tada je savjet u Velikoj Britaniji da ih se podupire u tome. Još je jedan učinkovit pristup pružanje financijskih poticaja za postizanje apstinencije, ali uz istodobno pružanje bihevioralne podrške. Dokazi upućuju da su poticaji trenutno najučinkovitiji pristup.

Sažetak: Bihevioralna podrška, posebice u kombinaciji s nadomjesnom terapijom nikotinom za one koji pokazuju ovisnost o nikotinu i / ili s financijski poticaji, učinkoviti su.

Kome je najpotrebnija podrška? Puno je čimbenika povezanih s prestankom pušenja u trudnoći, poput slabijeg obrazovanja i niskih prihoda. No, ono što mnogim ženama značajno otežava prestanak pušenja su prisustvo partnera koji puši i postojanje umjerene ili snažne ovisnosti o nikotinu. Ostali čimbenici su depresija i viši stres tijekom trudnoće.

Sažetak: Ženama koje imaju neke ili sve ove karakteristike vjerojatno će trebati intenzivna i višekomponentna podrška.

Praktične preporuke

  • Pružite trudnicama koje puše informacije o rizicima pušenja za njih i njihovu bebu te ponuditi svim ženama, bez obzira na motivaciju za prestanak pušenja, podršku u prestanku pušenja. Za one koji odbiju, nastavite nuditi podršku tijekom cijele trudnoće.
  • Pružite strukturiranu bihevioralnu podršku, bilo da se radi o individualnom savjetovanju ili samopomoći, u tiskanom obliku ili digitalno, onima koji prihvaćaju podršku. No ne i motivacijsko intervjuiranje.
  • Učinkovitost bihevioralne podrške vjerojatno će se povećati ponudom nikotinske nadomjesne terapije (NRT) ženama koje pokazuju umjerenu do visoku ovisnost o nikotinu. Međutim, ženama treba pružiti potporu da ga što učinkovitije koriste kako bi maksimizirale pridržavanje terapiji te riješile sve neutemeljene brige oko njegove primjene tijekom trudnoće. Ako žene žele koristiti e-cigarete za prestanak pušenja, to im može pomoći i to treba smatrati valjanim pristupom umanjivanja štete.
  • Ako se nudi NRT, ohrabrite žene da koriste u dva oblika („kombinirana terapija“, npr. flasteri i žvakaće gume) kako bi maksimizirale zamjenu nikotina, odnosno smanjile žudnju za pušenjem i simptome ustezanja.
  • Ako postoje resursi, ponudite financijske poticaje za apstinenciju, ako ju je moguće i provjeriti, npr. testom daha koji detektira ugljični monoksid (CO).

Izjava o ne postojanju sukoba interesa: dr. Felix Naughton nije povezan niti financijski upleten s bilo kojim proizvođačem nikotinske nadomjesne terapije ili e-cigareta.

[Preveo Borna Šimić]

Assessment, Brief behavioural intervention, Goal setting, Habit, Planning

Poboljšanje pružanja kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: perspektive s obje strane konzultacijskog stola

Napisala Amy O’Donnell, Sveučilište Newcastle, UK

Razine konzumacije alkohola nedavno su opale u nekim dijelovima Europe, posebno među mladima. Međutim, prekomjerna konzumacija alkohola je i dalje glavni rizični čimbenik lošeg zdravlja i prerane smrti. Pružanje jednostavnih kratkih savjeta onima koji su prepoznati kao česti konzumenti alkohola može pomoći u smanjenju količine alkohola koje konzumiraju, posebno ako je pružaju primarni zdravstveni radnici, poput liječnika opće prakse ili medicinskih sestara. Kratki savjet o alkoholu podrazumijeva kratki, strukturirani razgovor zasnovan na znanstvenim dokazima koji ima za cilj motivirati i podržati pacijenta da razmotri mogućnost smanjenja konzumacije alkohola kako bi smanjio rizik od njegove štete. Još uvijek nismo u potpunosti identificirali ključne komponente tih razgovora, ali čini se da su pružanje personaliziranih povratnih informacija o pacijentovoj konzumaciji alkohola te poticanje na samokontrolu u pijenju osobito učinkoviti.

Međutim, uključivanje tretmana i intervencija temeljenih na znanstvenim dokazima u rutinsku zdravstvenu zaštitu spor je i težak proces. Neke procjene sugeriraju da je u prosjeku potrebno 17 godina da se nalazi istraživanja uključe u svakodnevnu kliničku praksu. Nakon tri desetljeća istraživanja, 70+ randomiziranih kontroliranih ispitivanja te brojnih objavljenih preglednih radova, kratki savjeti o alkoholu i dalje se rutinski ne dijele u svjetskim sustavima primarne zdravstvene zaštite. Da bismo razumjeli zašto kratki savjeti o alkoholu nisu u potpunosti integrirani u primarnu zdravstvenu zaštitu, moramo razmotriti velik broj različitih perspektiva o tom problemu, uključujući stavove onih koji pružaju zdravstvenu zaštitu (kliničari) i onih koji je koriste (pacijenti).

Stoga se pitamo, što nam ljudi koji su uključeni u pružanje i primanje kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti govore o izazovima s kojima se suočavaju?

Neka uobičajena pitanja koja postavljaju liječnici opće prakse i medicinske sestre tiču se nedostatka vremena, obuke i financijskih sredstava za pružanje savjeta o alkoholu svojim pacijentima. Međutim, dodatno plaćanje liječnicima opće prakse za rad vezan uz alkohol nije nužno učinkovita strategija. Jedno nedavno istraživanje otkrilo je da uvođenje financijskih poticaja za savjete o alkoholu u engleskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti gotovo pa da i nije utjecalo na učestalost savjetovanja. Druga istraživanja sugeriraju da bi stavovi i uvjerenja kliničara o relevantnosti, osjetljivosti i ukupnoj vrijednosti rasprave o alkoholu u rutinskim konzultacijama s pacijentima mogli imati veliki utjecaj na njihovu praksu. Primjerice, neki liječnici opće prakse sumnjaju da će njihovi pacijenti biti otvoreni za savjete o promjeni konzumacije alkohola, posebno vrlo teški alkoholičari. Dijelom je to zbog nedostatka povjerenja u učinkovitost psiholoških terapija za prekomjernu konzumaciju alkohola, ali i zbog toga što su liječnici opće prakse zabrinuti da bi mogli uvrijediti pacijente time što uopće započinju temu konzumacije alkohola.

Manji broj istraživanja ispitivalo je perspektive pacijenata o ovim pitanjima. Istraživanja izvještavaju kako većina ljudi smatra kako je prihvatljivo da liječnici opće prakse i medicinske sestre pitaju o konzumaciji alkohola te da smatraju takve savjete o stilu života vrijednim dijelom zdravstvene zaštite, posebno onima s kroničnim zdravstvenim problemima ili problemima s alkoholom. Međutim, pacijenti, baš kao i neki liječnici, manje su uvjereni da bi česti konzumenti alkohola bili otvoreni za razgovor o svojem opijanju s kliničarima, barem ne na iskren način. Ipak, veći je izazov taj što mnogi pacijenti pokazuju ograničenu svijest o vlastitoj konzumaciji alkohola. To je dijelom i zbog toga što je računanje koliko je zapravo alkohola u čaši vina ili gina i tonika prilično teško, a lako možemo izgubiti trag kad točimo pića kod kuće bez standardiziranih mjera.

Ali to je i zato što mnogo nas na konzumaciju alkohola ne gleda kroz prizmu toga da povećava rizik od određenih zdravstvenih stanja i bolesti (tj. na način na koji kliničari, liječnici javnog zdravstva ili epidemiolozi sagledaju alkohol), već kao središnji element zabave, užitka i slavlja. To znači da neki pacijenti možda nerado prepoznaju da previše piju i / ili nerado razmatraju zašto njihov zdravstveni radnik traži da s time smanje. S tim je u vezi i činjenica da nam pacijenti govore kako već provode niz strategija za ograničavanje pijenja alkohola, ali ih temelje na „životnim lekcijama” naučenim od vlastitih obitelji, prijatelja i društvenih krugova. Odnosno, neki pacijenti vide ograničenu korist u savjetima koje bi im liječnici opće prakse ili medicinske sestre mogli ponuditi u vezi s pićem, a koji iz njihove perspektive mogu izgledati nepovezano sa stvarnim životom.

Kako možemo iskoristiti sve ove perspektive, razmatranja i iskustva kako bi poboljšali davanje kratkih savjeta o alkoholu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?

  • Prvo, budite sigurni da je u redu pitati o konzumaciji alkohola. Malo je dokaza da će se pacijenti uvrijediti ako ih pitate o njihovim navikama pijenja.
  • Svakako postavljajte pitanja o tome kako pacijenti zapravo piju, a ne samo koliko. To će povećati težinu i smislenost bilo kojeg savjeta koji date time što ćete prepoznati društvene i kulturne vrijednosti koje oblikuju pacijentovu konzumaciju alkohola.
  • Nadalje, na temelju onoga što vam pacijenti govore o situacijama u kojima će najvjerojatnije puno piti, pomozite im da razviju preventivne strategije specifično usmjerene na te kritične i rizične trenutke. Kada god je moguće, temeljite ove strategije na onim taktikama koje mnogi pacijenti već vide kao izvedive i učinkovite. Na primjer, ograničavanjem pijenja u određenim okruženjima, kao što je kod kuće, ili u određenim društvenim krugovima, poput onih koji uključuju djecu.
  • Konačno, s obzirom na to da je kliničko vrijeme uvijek ograničeno, usredotočite se na davanje kratkih savjeta o alkoholu pacijentima koji imaju zdravstvena stanja koja su povezana s čestom konzumacijom alkohola, poput visokog krvnog tlaka, mentalnih poremećaja ili želučanih problema. To će pomoći usmjeriti korištenje dragocjenih resursa, a može biti i prihvatljivije i ljubaznije za same pacijente.

[Preveo Borna Šimić]