{"id":5019,"date":"2026-06-21T23:55:56","date_gmt":"2026-06-21T23:55:56","guid":{"rendered":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?post_type=module&#038;p=5019"},"modified":"2026-09-10T09:20:16","modified_gmt":"2026-09-10T09:20:16","slug":"module-5","status":"publish","type":"module","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/","title":{"rendered":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autori: Tracy Epton, University of Manchester, UK; Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Nema\u010dka; Aleksandra Lazi\u0107, nezavisna istra\u017eiva\u010dica iz Beograda, Srbija<\/strong><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Rad sa pacijentima visokog rizika u kontekstu kovida-19 ponekad je kao \u017eongliranje vi\u0161e razgovora u isto vreme. Tu su klini\u010dke informacije koje moramo podeliti, naravno, ali tu je i sve ono \u0161to pacijenti donose sa sobom \u2013 uverenja oblikovana kulturom, iskustva sa zdravstvenim sistemom, strah od stigme, protivre\u010dne poruke sa dru\u0161tvenih mre\u017ea i pritisci svakodnevnog \u017eivota. Bihejvioralne nauke, to jest nauke o pona\u0161anju, mogu nam pomo\u0107i da razmrsimo ove niti i u\u010dinimo ceo proces lak\u0161im, saose\u0107ajnijim i efikasnijim.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Jedan od izazova po\u010dinje upravo u trenutku dijagnoze. Mnogi lekari strepe kada treba da saop\u0161te osetljive informacije, posebno ako su pod vremenskim pritiskom ili nisu sigurni kako \u0107e pacijent reagovati. Pacijenti, s druge strane, mogu biti dezinformisani (\u201etestovi nisu pouzdani&#8221;, \u201ekovid vi\u0161e nije opasan&#8221;) ili nepoverljivi prema zdravstvenom sistemu zbog prethodnih iskustava. Neki se pla\u0161e \u0161ta \u0107e dijagnoza zna\u010diti za njihov posao, porodicu ili zajednicu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Kada ulazimo u ovaj razgovor, ulazimo u veoma ljudski prostor \u2013 ne samo medicinski. Ljudi mogu smatrati razgovore o svom zdravlju te\u0161kim \u2013 mogu se osetiti kritikovanim, posti\u0111enim ili se mogu zabrinuti i pomisliti da ne donose ispravne odluke u vezi sa svojim zdravljem. U takvom raspolo\u017eenju, reakcije mogu da budu defanzivno pona\u0161anje; na primer, poricanje potrebe za le\u010denjem, umanjivanje ozbiljnost kovida-19 ili pomisao da je le\u010denje nedelotvorno. Pogledajte Korak 1 u preporukama o tome kako stvoriti bezbedan prostor za dijagnozu, ispraviti dezinformacije i smanjiti tendenciju ka defanzivnosti.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Jednom kada je dijagnoza saop\u0161tena, slede\u0107i izazov je motivacija. Motivacija retko dolazi samo iz informacija o riziku. Mnogi pacijenti sa povi\u0161enim rizikom \u2013 posebno oni koji se ose\u0107aju samo blago lo\u0161e ili uop\u0161te nemaju simptome \u2013 mogu imati te\u0161ko\u0107a da razumeju za\u0161to je hitno le\u010denje neophodno. Drugi sumnjaju u to da \u0107e antivirusni lekovi pomo\u0107i ili brinu o ne\u017eeljenim efektima. Neki ne vide sebe kao \u201evisokorizi\u010dne&#8221; ili mogu imati religiozna ili kulturom uslovljena uverenja o lekovima, \u0161to sve zajedno komplikuje dono\u0161enje odluke. Me\u0111utim, ovi otpori se mogu prevazi\u0107i kori\u0161\u0107enjem tehnika promene pona\u0161anja (pogledajte Korak 2).<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">\u010cak i kada su pacijenti potpuno motivisani, mogu se suo\u010diti sa preprekama na po\u010detku le\u010denja. Mogu zaboraviti da uzmu lek, biti zbunjeni uputstvima ili imati druge obaveze kao \u0161to su porodica ili posao. Po\u010detno pobolj\u0161anje nakon dan-dva mo\u017ee dovesti do ranog prekida terapije. Pridr\u017eavanje terapije nije samo pitanje volje \u2013 re\u010d je o tome kako se le\u010denje uklapa u svakodnevne rutine. Ovo se mo\u017ee podr\u017eati proaktivnim planiranjem (pogledajte Korak 3).<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Podr\u0161ka visokorizi\u010dnim pacijentima u dijagnostici i le\u010denju kovida-19 funkcioni\u0161e najbolje kada se bihejvioralne nauke kombinuju sa kulturnom osetljivo\u0161\u0107u; slede\u0107e preporuke trebalo bi da to i odslikavaju.<\/span><\/p>\n<p><b>Prakti\u010dne preporuke<\/b><\/p>\n<p><b>Korak 1: Stvorite bezbedno, respektabilno okru\u017eenje pri saop\u0161tavanju dijagnoze.<\/b><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Po\u010dnite uva\u017eavanjem pacijentovih snaga ili vrednosti \u2013 ovo poma\u017ee u smanjenju defanzivnosti i izgradnji odnosa poverenja. Jedan metod za smanjenje rizika od defanzivnih reakcija je takozvani <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1037\/hea0000116\"><span style=\"font-weight: 400;\">afirmativni pristup<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\">, u kome se pacijenti ukratko podsti\u010du da razmisle o sopstvenim kvalitetima i ulogama koje im u \u017eivotu najvi\u0161e zna\u010de \u2013 kao \u0161to je to da su va\u017ena osoba drugima (bri\u017ean partner, roditelj ili kolega) \u2013 umesto da se usredsrede na infekciju kao slabost. Ovo mo\u017ee podsta\u0107i samopo\u0161tovanje i pove\u0107ati verovatno\u0107u prihvatanja dijagnoze i narednih koraka u le\u010denju. Kada se pojave dezinformacije, ispravite ih smireno kori\u0161\u0107enjem \u201esendvi\u010da od \u010dinjenica&#8221;: <\/span><a href=\"https:\/\/repository.essex.ac.uk\/29625\/1\/The%20COVID-19%20Vaccine%20Communication%20Handbook.pdf\"><span style=\"font-weight: 400;\">saop\u0161tite \u010dinjenicu, kratko prepoznajte mit, objasnite za\u0161to je neta\u010dan i vratite se na \u010dinjenicu<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\">. <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.17061\/phrp3112105\"><span style=\"font-weight: 400;\">Jednostavna i kulturno relevantna obja\u0161njenja<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> su od klju\u010dnog zna\u010daja, posebno za pacijente sa ograni\u010denom zdravstvenom pismeno\u0161\u0107u ili ograni\u010denim poznavanjem jezika.<\/span><\/p>\n<p><b>Korak 2: Koristite jasne i podsticajne komunikacijske alate za podr\u0161ku motivaciji.<\/b><\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1007\/s11606-016-3685-3\"><span style=\"font-weight: 400;\">Tehnike motivacionog intervjua<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> \u2013 otvorena pitanja, refleksivno slu\u0161anje i afirmacije \u2013 mogu pomo\u0107i pacijentima da identifikuju vlastite razloge za razmatranje le\u010denja, \u0161to je daleko efikasnije od samog ube\u0111ivanja. <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1016\/j.pec.2023.107752\"><span style=\"font-weight: 400;\">Narativi<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> \u2013 na primer, kratka pri\u010da o iskustvu drugog pacijenta \u2013 ili <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1177\/0018720817690634\"><span style=\"font-weight: 400;\">vizuelni materijali<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> u obliku infografika ili ilustracija \u2013 na primer, jednostavna grafika koja prikazuje virusno optere\u0107enje sa i bez le\u010denja \u2013 mogu pomo\u0107i u obja\u0161njavanju za\u0161to rano le\u010denje ima zna\u010daja i u\u010diniti rizik od pogor\u0161anja opipljivijim i lak\u0161im za razumevanje. Pacijentima se mo\u017ee tako\u0111e predlo\u017eiti da sami odmere sopstvene razloge za i protiv le\u010denja i <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1007\/s12160-013-9486-6\"><span style=\"font-weight: 400;\">da razmotre ne samo li\u010dno zdravlje ve\u0107 i kako njihov oporavak mo\u017ee uticati na ljude oko njih<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> (npr. bi\u0107e tu za porodicu ili mo\u0107i \u0107e da neguju bliske odnose). Posebno za starije osobe, <\/span><a href=\"https:\/\/journals.sagepub.com\/doi\/pdf\/10.1177\/09637214211011468?casa_token=aEdlmPSHueUAAAAA:DdR-OMhh_KoihduLSQgSRLg39bB14Xez_e21OhmojPixdhyC3chyzPxDLM6davjBCxkSIYjHkFIt\"><span style=\"font-weight: 400;\">emotivno zna\u010dajne i kratkoro\u010dne koristi od le\u010denja<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> (npr. brz oporavak da bi videli unu\u010de) mogu biti uverljivije od dugoro\u010dnih zdravstvenih ciljeva (npr. izbegavanje rizika povezanih sa vi\u0161estrukim bolestima).<\/span><\/p>\n<p><b>Korak 3: Podr\u0161ka pridr\u017eavanju terapije kroz prakti\u010dno planiranje.<\/b><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Radite sa pacijentom na izgradnji konkretnog <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1080\/10410236.2017.1331305\"><span style=\"font-weight: 400;\">akcionog plana<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> \u2013 gde \u0107e \u010duvati lek, kako \u0107e ga uklopiti u dnevnu rutinu i \u0161ta \u0107e ga podsetiti da uzme terapiju. Na taj na\u010din pridr\u017eavanje terapije postaje lak\u0161e i manje zavisno od pam\u0107enja. <\/span><a href=\"https:\/\/doi.org\/10.1080\/10463283.2024.2334563\"><span style=\"font-weight: 400;\">Strategije implementacionih namera<\/span><\/a><span style=\"font-weight: 400;\"> (\u201eAko sam na poslu kada treba da uzmem lek, onda \u0107u&#8230;&#8221;) poma\u017eu u odr\u017eavanju terapije \u010dak i kada se rutina promeni. Organizatori za tablete, alarmi i vizuelni podsticaji poma\u017eu u doslednosti u primeni terapije.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Mo\u017eete tako\u0111e biti od pomo\u0107i pacijentima da predvide mogu\u0107e prepreke u uzimanju lekova i unapred prona\u0111u re\u0161enja. Podstaknite ih da potra\u017ee podr\u0161ku od bliskih osoba, koje \u010dak mogu i pozdraviti priliku da pomognu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Kulturno kompetentna nega va\u017ena je u svakoj fazi. Postavljanje pitanja o uverenjima, porodi\u010dnim ulogama ili jeziku kojim pacijent govori \u010dini da plan le\u010denja bude prihvatljiviji i izvodljiviji. Kombinovanjem izgradnje poverenja, motivacione podr\u0161ke i prakti\u010dnog pristupa planiranju, zdravstveni radnici mogu pobolj\u0161ati ishod i prilagoditi pristup pacijentima kojima je to najpotrebnije.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Prevod: dr Aleksandra Lazi\u0107<\/span><\/p>\n","protected":false},"featured_media":5172,"template":"","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false},"class_list":["post-5019","module","type-module","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.5","language":"sr","enabled_languages":["en","id","my","bg","zh","hr","cz","da","de","es","fr","gr","he","it","ja","kr","lv","lt","hu","nl","no","pl","pt","ro","ru","sk","sr","fi","et","sv","tr","uk","hi","sw","ta"],"languages":{"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"id":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"my":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"bg":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"zh":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"hr":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"cz":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"da":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"de":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"es":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"fr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"gr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"he":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"it":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"ja":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"kr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"lv":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"lt":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"hu":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"nl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"no":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"pl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"pt":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"ro":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"ru":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"sk":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"fi":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"et":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sv":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"tr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"uk":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"hi":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sw":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ta":{"title":true,"content":true,"excerpt":false}}},"aioseo_notices":[],"aioseo_head":"\n\t\t<!-- All in One SEO 5.0.1.1 - aioseo.com -->\n\t<meta name=\"description\" content=\"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with\" \/>\n\t<meta name=\"robots\" content=\"max-image-preview:large\" \/>\n\t<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/\" \/>\n\t<meta name=\"generator\" content=\"All in One SEO (AIOSEO) 5.0.1.1\" \/>\n\t\t<meta property=\"og:locale\" content=\"sr_RS\" \/>\n\t\t<meta property=\"og:site_name\" content=\"Practical Health Psychology - Translating research to practice, one blog post at a time\" \/>\n\t\t<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n\t\t<meta property=\"og:title\" content=\"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology\" \/>\n\t\t<meta property=\"og:description\" content=\"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with\" \/>\n\t\t<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/\" \/>\n\t\t<meta property=\"article:published_time\" content=\"2026-06-21T23:55:56+00:00\" \/>\n\t\t<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2026-09-10T09:20:16+00:00\" \/>\n\t\t<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n\t\t<meta name=\"twitter:title\" content=\"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology\" \/>\n\t\t<meta name=\"twitter:description\" content=\"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with\" \/>\n\t\t<script type=\"application\/ld+json\" class=\"aioseo-schema\">\n\t\t\t{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#breadcrumblist\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr#listItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\",\"nextItem\":{\"@type\":\"ListItem\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#listItem\",\"name\":\"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\\u010denju kovida\\u201119 kod pacijenata visokog rizika\"}},{\"@type\":\"ListItem\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#listItem\",\"position\":2,\"name\":\"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\\u010denju kovida\\u201119 kod pacijenata visokog rizika\",\"previousItem\":{\"@type\":\"ListItem\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr#listItem\",\"name\":\"Home\"}}]},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/#organization\",\"name\":\"Practical Health Psychology\",\"description\":\"Translating research to practice, one blog post at a time\",\"url\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#webpage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/\",\"name\":\"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\\u010denju kovida\\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology\",\"description\":\"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\\u2011risk patients around COVID\\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\\u2019s also everything patients bring with\",\"inLanguage\":\"sr-RS\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/#website\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#breadcrumblist\"},\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"url\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/06\\\/module-5.jpeg\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#mainImage\",\"width\":2048,\"height\":1366},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/module\\\/module-5\\\/#mainImage\"},\"datePublished\":\"2026-06-21T23:55:56+00:00\",\"dateModified\":\"2026-09-10T09:20:16+00:00\"},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/\",\"name\":\"Practical Health Psychology\",\"description\":\"Translating research to practice, one blog post at a time\",\"inLanguage\":\"sr-RS\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/practicalhealthpsychology.com\\\/sr\\\/#organization\"}}]}\n\t\t<\/script>\n\t\t<!-- All in One SEO -->\n\n","aioseo_head_json":{"title":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology","description":"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with","canonical_url":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/","robots":"max-image-preview:large","keywords":"","webmasterTools":{"miscellaneous":""},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#breadcrumblist","itemListElement":[{"@type":"ListItem","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr#listItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr","nextItem":{"@type":"ListItem","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#listItem","name":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika"}},{"@type":"ListItem","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#listItem","position":2,"name":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika","previousItem":{"@type":"ListItem","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr#listItem","name":"Home"}}]},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/#organization","name":"Practical Health Psychology","description":"Translating research to practice, one blog post at a time","url":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#webpage","url":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/","name":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology","description":"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with","inLanguage":"sr-RS","isPartOf":{"@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/#website"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#breadcrumblist"},"image":{"@type":"ImageObject","url":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/module-5.jpeg","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#mainImage","width":2048,"height":1366},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/#mainImage"},"datePublished":"2026-06-21T23:55:56+00:00","dateModified":"2026-09-10T09:20:16+00:00"},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/#website","url":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/","name":"Practical Health Psychology","description":"Translating research to practice, one blog post at a time","inLanguage":"sr-RS","publisher":{"@id":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/#organization"}}]},"og:locale":"sr_RS","og:site_name":"Practical Health Psychology - Translating research to practice, one blog post at a time","og:type":"article","og:title":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology","og:description":"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with","og:url":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/","article:published_time":"2026-06-21T23:55:56+00:00","article:modified_time":"2026-09-10T09:20:16+00:00","twitter:card":"summary_large_image","twitter:title":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika - Practical Health Psychology","twitter:description":"{:en}By Tracy Epton, University of Manchester, UK, Lisa Marie Warner, MSB Medical School Berlin, Germany, and Aleksandra Lazic, an independent researcher from Belgrade, Serbia Working with high\u2011risk patients around COVID\u201119 can feel like navigating several conversations at once. There\u2019s the clinical information we need to share, of course, but there\u2019s also everything patients bring with"},"aioseo_meta_data":{"post_id":"5019","title":null,"description":null,"keywords":null,"keyphrases":{"focus":{"keyphrase":"","score":0,"analysis":{"keyphraseInTitle":{"score":0,"maxScore":9,"error":1}}},"additional":[]},"primary_term":null,"canonical_url":null,"og_title":null,"og_description":null,"og_object_type":"default","og_image_type":"default","og_image_url":null,"og_image_width":null,"og_image_height":null,"og_image_custom_url":null,"og_image_custom_fields":null,"og_video":"","og_custom_url":null,"og_article_section":null,"og_article_tags":null,"twitter_use_og":false,"twitter_card":"default","twitter_image_type":"default","twitter_image_url":null,"twitter_image_custom_url":null,"twitter_image_custom_fields":null,"twitter_title":null,"twitter_description":null,"schema":{"blockGraphs":[],"customGraphs":[],"default":{"data":{"Article":[],"Course":[],"Dataset":[],"FAQPage":[],"Movie":[],"Person":[],"Product":[],"ProductReview":[],"Car":[],"Recipe":[],"Service":[],"SoftwareApplication":[],"WebPage":[]},"graphName":"WebPage","isEnabled":true},"graphs":[]},"schema_type":"default","schema_type_options":null,"pillar_content":false,"robots_default":true,"robots_noindex":false,"robots_noarchive":false,"robots_nosnippet":false,"robots_nofollow":false,"robots_noimageindex":false,"robots_noodp":false,"robots_notranslate":false,"robots_max_snippet":"-1","robots_max_videopreview":"-1","robots_max_imagepreview":"large","priority":null,"frequency":"default","local_seo":null,"breadcrumb_settings":null,"limit_modified_date":false,"ai":{"faqs":[],"keyPoints":[],"schemas":[],"titles":[],"descriptions":[],"socialPosts":{"email":{"subject":"","preview":"","content":""},"linkedin":[],"twitter":[],"facebook":[],"instagram":[]}},"created":"2026-06-22 10:57:57","updated":"2026-09-10 10:06:50","seo_analyzer_scan_date":null,"focus_keyword":null,"additional_keywords":null,"truseo_locale":null},"aioseo_breadcrumb":"<div class=\"aioseo-breadcrumbs\"><span class=\"aioseo-breadcrumb\">\n\t\t\t<a href=\"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\" title=\"Home\">Home<\/a>\n\t\t<\/span><span class=\"aioseo-breadcrumb-separator\">&raquo;<\/span><span class=\"aioseo-breadcrumb\">\n\t\t\tPrimena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika\n\t\t<\/span><\/div>","aioseo_breadcrumb_json":[{"label":"Home","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr"},{"label":"Primena bihejvioralnih nauka u dijagnostici i le\u010denju kovida\u201119 kod pacijenata visokog rizika","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/module\/module-5\/"}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/module\/5019","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/module"}],"about":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/module"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5172"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5019"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}