{"id":4857,"date":"2026-05-01T09:31:52","date_gmt":"2026-05-01T09:31:52","guid":{"rendered":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?p=4857"},"modified":"2026-05-18T10:54:48","modified_gmt":"2026-05-18T10:54:48","slug":"mind-the-gap-embedding-equity-in-everyday-practice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/2026\/05\/mind-the-gap-embedding-equity-in-everyday-practice\/","title":{"rendered":"Kako premostiti jaz: Uklju\u010divanje pravednosti u svakodnevnu praksu"},"content":{"rendered":"

Amanda O\u2019Connor, Claire Blewitt i Helen Skouteris, Monash University, Melbourne, Australija.<\/strong><\/p>\n

Zdravstvena pravednost<\/span><\/a> podrazumijeva da svaka osoba ima po\u0161tenu i pravi\u010dnu priliku ostvariti dobro zdravlje, neovisno o socioekonomskom statusu, etni\u010dkoj pripadnosti, rodu ili drugim dru\u0161tvenim uvjetima. Ipak, aktualni globalni trendovi ukazuju na produbljivanje zdravstvenih nejednakosti. Razlike u o\u010dekivanom trajanju \u017eivota me\u0111u dr\u017eavama, \u010desto uvjetovane strukturnim slabostima zdravstvenih sustava, sistemskim rasizmom i pristranostima te nejednakim dru\u0161tvenim, ekonomskim i okoli\u0161nim uvjetima, <\/span>mogu prelaziti tri desetlje\u0107a<\/span><\/a>, dok se i unutar dr\u017eava pove\u0107avaju razlike me\u0111u dru\u0161tvenim skupinama.<\/span><\/p>\n

Ovi temeljni uzroci mogu se \u010diniti udaljenima od svakodnevne profesionalne prakse. Me\u0111utim, zdravstveni djelatnici <\/span>\u010desto rade pod vremenskim pritiskom<\/span><\/a>, uz ograni\u010dene resurse i stroge protokole. Mo\u017ee se ste\u0107i dojam da je pravednost prvenstveno pitanje javnih politika ili sustavne razine. Unato\u010d tome, pravednost se oblikuje i u svakodnevnim zdravstvenim interakcijama, u na\u010dinu organizacije usluga, <\/span>komunikacije<\/span><\/a>, dono\u0161enja odluka te u tome koji pacijenti imaju mogu\u0107nost ostvariti korist od dostupne skrbi.<\/span><\/p>\n

Svaka konzultacija, put skrbi i inicijativa za unaprje\u0111enje usluga <\/span>djeluju kao manje intervencije<\/span><\/a>. Odluke vezane uz sustave naru\u010divanja, upu\u0107ivanja, edukacijske materijale za pacijente, digitalne alate i postupke pra\u0107enja mogu smanjivati ili produbljivati nejednakosti. Kada se pravednost ne razmatra eksplicitno, standardni postupci \u010desto najvi\u0161e pogoduju ve\u0107 privilegiranim skupinama. Kada se pravednost uzme u obzir od samog po\u010detka, rutinska skrb postaje dostupnija, prihvatljivija i u\u010dinkovitija za \u0161iri spektar pacijenata.<\/span><\/p>\n

Pristup usmjeren na pravednost zapo\u010dinje svjesnom refleksijom i planiranjem. <\/span>Timovi<\/span><\/a> bi trebali jasno artikulirati svoje razumijevanje pravednosti te raspraviti \u0161to po\u0161ten pristup i pravedni ishodi zna\u010de u specifi\u010dnom kontekstu njihove usluge. To uklju\u010duje prepoznavanje skupina pacijenata koje rje\u0111e dolaze na preglede, slabije se pridr\u017eavaju preporuka ili ostvaruju manju korist od skrbi, kao i analizu prakti\u010dnih prepreka poput jezi\u010dnih barijera, zdravstvene pismenosti, prijevoza, digitalne dostupnosti, tro\u0161kova, stigme ili prethodnih negativnih iskustava sa zdravstvenim sustavom. Planiranje usmjereno na pravednost podrazumijeva i prepoznavanje snaga pacijenata i zajednice, a ne samo rizika i deficita, te u\u010denje iz prethodnih intervencija. <\/span>Primjerice<\/span><\/a>, dostupnost skrbi za djecu s pretilo\u0161\u0107u u regionalnim i ruralnim podru\u010djima mo\u017ee se unaprijediti telemedicinom, pro\u0161irenjem uloge medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj za\u0161titi te modelima zdravstvenih radnika u zajednici.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 jedno klju\u010dno na\u010delo jest vrednovanje <\/span>iskustva iz prve ruke<\/span><\/a> (engl. <\/span>lived experience<\/span><\/i>). Pacijenti su eksperti u upravljanju vlastitim stanjima i \u017eivotnim okolnostima. Njihova iskustva sa zdravstvenim uslugama otkrivaju prepreke i mogu\u0107nosti koje klini\u010dki indikatori sami po sebi ne mogu uo\u010diti. Zdravstveni djelatnici mogu unaprijediti pravednost stvaranjem strukturiranih i kontinuiranih na\u010dina uklju\u010divanja perspektiva pacijenata \u2013 putem partnerskih pacijenata (odnosno pacijenata ili skrbnika koji su formalno uklju\u010deni u suradnju s osobljem u dizajnu, evaluaciji ili upravljanju uslugama na temelju vlastitog iskustva), savjetodavnih skupina, sustava povratnih informacija i aktivnosti sukreiranja usluga, te osiguravanjem da ti uvidi stvarno utje\u010du na pru\u017eanje usluga i komunikacijske pristupe. <\/span>Primjerice<\/span><\/a>, suradnja s mladima koji imaju iskustvo mentalnih pote\u0161ko\u0107a dovela je do razvoja smjernica za sektor mentalnog zdravlja mladih u podru\u010dju zajedni\u010dkog dizajna, implementacije i evaluacije psihosocijalnih usluga u zajednici.<\/span><\/p>\n

Refleksivna praksa tako\u0111er je od klju\u010dne va\u017enosti. Razlike u mo\u0107i ugra\u0111ene su u odnose u zdravstvu zbog profesionalnog autoriteta, institucionalnih uloga i asimetrije znanja. Klini\u010dari i timovi trebaju redovite prilike za promi\u0161ljanje o tome kako pretpostavke, stereotipi i vremenski pritisci oblikuju njihove procjene i interakcije. Strukturirana refleksija, timski dijalog i povratne informacije od raznolikih pacijenata i kolega poma\u017eu u prepoznavanju \u201eslijepih to\u010daka\u201d i smanjenju rizika da pristranosti utje\u010du na odluke o skrbi. Refleksija treba biti kontinuirana i integrirana u rutine unaprje\u0111enja kvalitete. To je <\/span>posebno vidljivo<\/span><\/a> u radu koji provodimo s organizacijama za rani i pred\u0161kolski odgoj i razvoj. Kako bismo u\u010dinkovito podr\u017eali djecu pogo\u0111enu traumom, sura\u0111ujemo interdisciplinarno i me\u0111usektorski te poti\u010demo duboku i kontinuiranu refleksiju o tome koje su prakse i politike potrebne za osiguravanje pravednosti u zdravlju i dobrobiti ove djece.<\/span><\/p>\n

Skrb usmjerena na pravednost dodatno se osna\u017euje kori\u0161tenjem odgovaraju\u0107ih konceptualnih okvira. Okviri koji se bave dru\u0161tvenim odrednicama zdravlja, intersekcionalno\u0161\u0107u, strukturnom diskriminacijom i kulturolo\u0161ki utemeljenom skrbi poma\u017eu prevesti pravednost iz apstraktne vrijednosti u konkretne profesionalne odluke. Ove perspektive usmjeravaju interpretaciju nepridr\u017eavanja terapije, izostanaka s pregleda, komunikacijskih pote\u0161ko\u0107a i rizi\u010dnih pona\u0161anja, pomi\u010du\u0107i fokus s \u201enekooperativnih pacijenata\u201d na neuskla\u0111enost sustava i konteksta.<\/span><\/p>\n

Zdravstvene nejednakosti proizvode veliki sustavi, ali se istodobno o\u010dvr\u0161\u0107uju ili smanjuju kroz brojne svakodnevne aktivnosti unutar zdravstvenih okru\u017eenja. Stavljanje pravednosti u sredi\u0161te stoga nije odvojeno od kvalitetne klini\u010dke skrbi \u2013 ono je njezin sastavni dio.<\/span><\/p>\n

Prakti\u010dne preporuke<\/strong><\/p>\n