{"id":4481,"date":"2025-10-30T13:20:57","date_gmt":"2025-10-30T13:20:57","guid":{"rendered":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?p=4481"},"modified":"2026-03-23T09:48:53","modified_gmt":"2026-03-23T09:48:53","slug":"rethinking-aging-to-stay-active-and-healthy","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/2025\/10\/rethinking-aging-to-stay-active-and-healthy\/","title":{"rendered":"Preispitivanje starenja radi o\u010duvanja tjelesne aktivnosti i zdravlja"},"content":{"rendered":"

Autorica: A\u00efna Chalabaev, Sveu\u010dili\u0161te Grenoble Alpes, Francuska<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to je ve\u0107 istaknuto u prethodnom <\/span>\u010dlanku<\/span>, zdravstvene dobrobiti redovite tjelesne aktivnosti znanstveno su potvr\u0111ene kod osoba starijih od 65 godina. <\/span>Svjetska zdravstvena organizacija<\/span> postavila je jasne smjernice o koli\u010dini i vrsti tjelesne aktivnosti koje su povezane sa zdravstvenim koristima. Me\u0111utim, <\/span>osobe starije \u017eivotne dobi<\/span> i dalje ostaju me\u0111u najmanje tjelesno aktivnim skupinama u populaciji na globalnoj razini.<\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Ograni\u010denja univerzalnih intervencija<\/strong><\/p>\n

Ova \u010dinjenica ukazuje da puko informiranje o koristima tjelesne aktivnosti nije dovoljno; potrebno je prebroditi jaz izme\u0111u namjere i pona\u0161anja. <\/span>Istra\u017eiva\u010di u podru\u010dju zdravstvene psihologije<\/span> razvili su niz teorijski utemeljenih strategija za promicanje zdravih \u017eivotnih navika. Me\u0111utim, <\/span>neke metode<\/span> koje su u\u010dinkovite kod mla\u0111ih odraslih osoba mogu biti neu\u010dinkovite ili \u010dak \u0161tetne kod starijih osoba, \u0161to nagla\u0161ava potrebu za individualiziranim <\/span>pristupima<\/span>.<\/span><\/p>\n

Ageizam: Skrivena prepreka tjelesnoj aktivnosti<\/strong><\/p>\n

Ageizam predstavlja specifi\u010dnu prepreku kod starijih osoba. <\/span>Obuhva\u0107a<\/span> stereotipe (uvjerenja), predrasude (emocionalne reakcije) i\/ili diskriminaciju (pona\u0161anja). Iako stereotipi mogu biti i pozitivni, prevladavaju\u0107i su negativni stereotipi, \u010dija se u\u010destalost pove\u0107ala tijekom 20. stolje\u0107a. Takvi stereotipi doprinose diskriminaciji. Oko <\/span>35 %<\/span> osoba starijih od 65 godina navodi da su do\u017eivjele diskriminaciju u svakodnevnom \u017eivotu, a 1 od 17 osoba starijih od 50 godina izjavljuje da su iskusile diskriminaciju <\/span>unutar zdravstvenog sustava<\/span>.<\/span><\/p>\n

Zdravstveni djelatnici \u010desto se obrazuju o starenju kroz perspektivu koja starenje ve\u017ee uz bolest i funkcionalni pad. Dnevna izlo\u017eenost nemo\u0107nim starijim osobama mo\u017ee dodatno oja\u010dati <\/span>ageisti\u010dke stavove<\/span>. Kako bi se to ubla\u017eilo, intervencijske studije <\/span>koriste kontrastne podatke<\/span> (npr. o udjelu starijih osoba koje volontiraju, rade ili u\u010de nove vje\u0161tine). Tako\u0111er se promi\u010de <\/span>me\u0111ugeneracijska interakcija<\/span>, odnosno zna\u010dajni kontakti izme\u0111u pripadnika razli\u010ditih generacija, osobito mladih i starijih.<\/span><\/p>\n

Osim \u0161to su diskriminirani, starije osobe \u010desto internaliziraju stereotipe o starenju. Tim <\/span>Beccae Levy<\/span> razvio je model prema kojem stereotipi usvojeni u mla\u0111oj dobi oblikuju samopercepciju, zdravlje i dugovje\u010dnost u starijoj dobi. Primjerice, mlade osobe s negativnim stavovima prema starenju imaju pove\u0107an rizik od kardiovaskularnih incidenata 30 godina kasnije. Ova <\/span>klju\u010dna uloga<\/span> percepcije starenja djelomi\u010dno se mo\u017ee objasniti njihovim utjecajem na zdravstvena pona\u0161anja \u2013 osobe s pozitivnim stavom prema vlastitom starenju vjerojatnije ostaju tjelesno aktivne i usvajaju zdrave navike.<\/span><\/p>\n

Intervencije usmjerene na ageizam i njegove posljedice<\/strong><\/p>\n

Nekoliko studija<\/span> testiralo je na\u010dine kako promicati pozitivnu samopercepciju starenja, osobito u kontekstu tjelesne aktivnosti. Primjerice, <\/span>Beyer i suradnici (2019)<\/span> proveli su randomizirano kontrolirano istra\u017eivanje s 84 starije, tjelesno neaktivne i slabije pokretne osobe (prosje\u010dna dob ~77 godina). Jedna je skupina provodila standardiziranu prilago\u0111enu tjelesnu aktivnost (PTA); dok je druga provodila istu aktivnost uz dodatak psiholo\u0161kog modula o samopercepciji starenja. Modul je sadr\u017eavao \u010detiri susreta tijekom 12 tjedana, s ciljem razbijanja stereotipa, edukacije o starenju te promjene negativnih samopercepcija. Intervencijska skupina pokazala je pozitivnije stavove prema starenju i bolje mentalno zdravlje.<\/span><\/p>\n

Jedna suptilnija posljedica stereotipa otkrivena je u eksperimentalnim studijama. <\/span>Pokazalo se<\/span> da izlaganje negativnim stereotipima o starenju tijekom klini\u010dkih procjena mo\u017ee naru\u0161iti izvedbu u zadacima koji uklju\u010duju pam\u0107enje ili snagu stiska. U jednoj studiji, aktiviranje identiteta \u201estarije osobe\u201d smanjilo je snagu stiska gotovo za <\/span>50%<\/span>. Takvo aktiviranje mo\u017ee se dogoditi suptilno \u2013 kroz interakciju s mla\u0111im zdravstvenim djelatnicima, navo\u0111enje dobi neposredno prije testiranja ili isticanje da se ispituju sposobnosti osjetljive na dob. Stoga je izazov za zdravstvene djelatnike stvoriti klini\u010dko okru\u017eenje oslobo\u0111eno ageisti\u010dkih znakova, npr. izbjegavanjem tra\u017eenja da osoba navede dob neposredno prije klini\u010dkog testiranja.<\/span><\/p>\n

Sve u svemu, borba protiv ageizma zahtijeva vi\u0161estruke napore: podizanje svijesti i promjenu dru\u0161tvene percepcije starenja, ali i osna\u017eivanje starijih osoba da redefiniraju vlastitu sliku o starenju. Za postizanje tog cilja klju\u010dne su intervencije temeljene na rigoroznim znanstveno utemeljenim dokazima.<\/span><\/p>\n

Prakti\u010dne preporuke<\/strong><\/p>\n