{"id":1932,"date":"2021-01-22T11:10:15","date_gmt":"2021-01-22T11:10:15","guid":{"rendered":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?p=1932"},"modified":"2025-11-04T14:12:47","modified_gmt":"2025-11-04T14:12:47","slug":"to-eat-or-not-to-eat-that-is-the-question-how-can-health-psychology-practitioners-help-people-manage-food-safety","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/2021\/01\/to-eat-or-not-to-eat-that-is-the-question-how-can-health-psychology-practitioners-help-people-manage-food-safety\/","title":{"rendered":"Jesti ili ne jesti, pitanje je sad: Kako zdravstveni psiholozi mogu pomo\u0107i ljudima u upravljanju sigurno\u0161\u0107u hrane?<\/strong>"},"content":{"rendered":"

Napisala Barbara Mullan, Sveu\u010dili\u0161te Curtin, Australija<\/p>\n

Opseg problema<\/strong><\/p>\n

Godi\u0161nje svaka deseta osoba u svijetu (pribli\u017eno 600 milijuna ljudi) oboli nakon \u0161to jede kontaminiranu hranu, a \u010dak 420 000 ljudi umre<\/a>. Postoje velike geografske razlike u tome gdje se ti slu\u010dajevi javljaju<\/a>, s tim da se regije u Africi, jugoisto\u010dnoj Aziji i isto\u010dnom Mediteranu naj\u010de\u0161\u0107e bore s prehrambenim bolestima (detaljnije o u\u010destalosti prehrambenih bolesti u pojedinim regijama mo\u017eete prona\u0107i ovdje<\/a>). Pored ovih geografskih razlika, postoje i velike razlike u vrstama uzro\u010dnika koji su odgovorni za bolesti koje se prenose hranom (npr. virusi, bakterije, paraziti).<\/p>\n

Mnogo je karika u lancu sigurnosti hrane od \u201efarme do stola”. Iako se puno toga radi da se pomogne poljoprivrednicima, industrijama i restoranima u upravljanju sigurno\u0161\u0107u hrane, \u010desto se zanemaruje uloga potro\u0161a\u010da u sigurnom rukovanju hranom. Praksa rukovanja hranom koja je sigurna za potro\u0161a\u010de klju\u010dna je jer \u010dini zavr\u0161nu fazu prevencije bolesti koje se prenose hranom. Procjene udjela trovanja hranom koji potje\u010du od ku\u0107e zna\u010dajno variraju<\/a> u rasponu od 11 do 87%. Kao zdravstveni psiholozi, puno mo\u017eemo u\u010diniti kako bismo pomogli potro\u0161a\u010dima da minimiziraju rizik od obolijevanja zbog trovanja hranom u ku\u0107i.<\/p>\n

Pona\u0161anja koja doprinose izbijanju trovanja hranom raznovrsna je, ali Svjetska zdravstvena organizacija ima pet klju\u010dnih uputa<\/a> kako hranu odr\u017eavati sigurnom za jelo. One su:<\/p>\n

    \n
  1. Odr\u017eavajte ruke i posu\u0111e \u010distima<\/li>\n
  2. Odvojite sirovu i kuhanu hranu (posebno kad se vra\u0107ate s tr\u017enice ili trgovine i kad hranu \u010duvate u hladnjaku)<\/li>\n
  3. Temeljito kuhajte hranu<\/li>\n
  4. Dr\u017eite hranu na sigurnim temperaturama (tj. dr\u017eite toplu hranu toplom, a hladnu hladnom)<\/li>\n
  5. Koristite sigurnu vodu i prehrambene namirnice.<\/li>\n<\/ol>\n

    Predvi\u0111anje pona\u0161anja potro\u0161a\u010da<\/strong><\/p>\n

    Rana istra\u017eivanja o ulozi potro\u0161a\u010da koncentriralo se na njihovo znanje kao primarni utjecaj na njihovo pona\u0161anje. Me\u0111utim, sustavni pregledni rad<\/a> prona\u0161ao je dokaze da znanje ne mora nu\u017eno dovesti do sigurnog pona\u0161anja s hranom. Tako je i s drugim zdravstvenim pona\u0161anjima, ali potrebno je znanje, \u010dak i ako nije dovoljno za promjenu pona\u0161anja, jer poma\u017ee u razumijevanju toga \u201ekako” i \u201eza\u0161to” treba ne\u0161to \u010diniti.<\/p>\n

    Kako bi bolje razumjeli koji drugi utjecaji mogu pomo\u0107i potro\u0161a\u010dima da se dr\u017ee sigurnog rukovanja hranom, istra\u017eiva\u010di su koristili razne teorije, uglavnom iz psihologije. To uklju\u010duje teoriju planiranog pona\u0161anja, teoriju motivacije za za\u0161titom i model zdravstvenog uvjerenja. Nedavni pregledni rad<\/a> koji se bavio ovim temama pokazao je da su namjera, socijalne norme, samoefikasnost i navika va\u017eni utjecaji na sigurno rukovanje hranom za potro\u0161a\u010de te su autori zaklju\u010dili da bi intervencije temeljene na tim konstruktima vjerojatno bile u\u010dinkovite za pobolj\u0161anje potro\u0161a\u010dkog pona\u0161anja.<\/p>\n

    Intervencije za higijenu hrane<\/strong><\/p>\n

    Jedan drugi va\u017eni pregledni rad<\/a> prona\u0161ao je neke dokaze u prilog tome da su obrazovne intervencije bile u\u010dinkovite za pobolj\u0161anje prehrambene sigurnosti u ku\u0107i. Ali postoje i druge u\u010dinkovite intervencije koje su usmjerene na psihosocijalne konstrukte, a koje uz to educiraju potro\u0161a\u010de. Na primjer, jedna intervencija<\/a> koja se temelji na teoriji planiranog pona\u0161anja bila je uspje\u0161na u promjeni pona\u0161anja vezanog uz sigurno rukovanje hranom. Ova intervencija pru\u017eila je studentima preddiplomskih studija informacije o sigurnosti hrane te je koristila strategije, poput izrade specifi\u010dnih planova i utvr\u0111ivanja prepreka, kako bi pomogla pove\u0107ati namjeru i pobolj\u0161ati percepciju kontrole pona\u0161anja (tj. samopouzdanja da se uklju\u010de u sigurno pona\u0161anje). Intervencija je pove\u0107ala percepciju kontrole pona\u0161anja te sigurnog pona\u0161anja s hranom. Ovi nalazi sugeriraju da na\u0161im klijentima mo\u017eemo pomo\u0107i educiraju\u0107i ih o na\u010dinima sigurnog rukovanja hranom te poti\u010du\u0107i ih da naprave posebne planove za to (npr. pomo\u0107i im u formuliranju plana kori\u0161tenja odvojenih dasaka za rezanje mesa i povr\u0107a tako da se raspravlja o odre\u0111enim strategijama).<\/p>\n

    Jo\u0161 jedna uspje\u0161na intervencija<\/a> temeljila se na teoriji navika. Ova je intervencija pomogla studentima preddiplomskih studija da razviju naviku stavljanja mokre krpe za brisanje su\u0111a u mikrovalnu pe\u0107nicu, daju\u0107i im informativni plakat (tj. podsjetnik) te pru\u017eaju\u0107i im podsjetnike za izvo\u0111enje pona\u0161anja svaka tri ili pet dana. U\u010destalost pona\u0161anja se zna\u010dajno pove\u0107ala tijekom trotjednog razdoblja testiranja i zadr\u017ealo se tijekom trotjednog pra\u0107enja. Iz prakti\u010dne perspektive, ova otkri\u0107a sugeriraju da bi bilo korisno pru\u017eiti klijentima informacije o prehrambenoj sigurnosti, te im tako\u0111er pomo\u0107i da formiraju navike za odre\u0111ena pona\u0161anja (npr. potaknuti postavljanje podsjetnika na njihovim mobitelima za stavljanja krpa u mikrovalnu svaki tjedan).<\/p>\n

    Ukratko, gornje istra\u017eivanje ukazuje na to da mi kao zdravstveni psiholozi mo\u017eemo puno toga u\u010diniti kako bismo pomogli na\u0161im klijentima<\/a> da se uklju\u010de u pona\u0161anja klju\u010dna za njihovo zdravlje. To zapo\u010dinje edukacijom na\u0161ih klijenata o prehrambenoj sigurnosti, a nastavlja se tako da im poma\u017eemo da se osje\u0107aju sigurni oko njihove sposobnosti da djeluju na ispravan na\u010din, kao i time \u0161to im poma\u017eemo u izgradnji dobrih navika.<\/p>\n

    Na kraju, iako smo svi u opasnosti da se razbolimo od bolesti koje se prenose hranom, oko 25% populacije je u ve\u0107em riziku. To uklju\u010duje trudnice, djecu mla\u0111u od 5 godina, starije odrasle osobe i osobe s ugro\u017eenim imunolo\u0161kim sustavom. Stoga je va\u017eno da zdravstveni psiholozi prepoznaju specifi\u010dne prilike za provedbu prethodno opisanih intervencija, na primjer kada ljudi imaju kroni\u010dna zdravstvena stanja, rade s roditeljima ili starijim odraslima te kada \u017eene razmi\u0161ljaju o trudno\u0107i.<\/p>\n

    Prakti\u010dne preporuke<\/p>\n