{"id":1683,"date":"2020-05-18T15:57:50","date_gmt":"2020-05-18T15:57:50","guid":{"rendered":"http:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?p=1683"},"modified":"2025-11-04T14:18:37","modified_gmt":"2025-11-04T14:18:37","slug":"stop-being-an-ostrich-the-benefits-of-helping-people-to-monitor-their-progress","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/2020\/05\/stop-being-an-ostrich-the-benefits-of-helping-people-to-monitor-their-progress\/","title":{"rendered":"Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u pra\u0107enju vlastitog napretka"},"content":{"rendered":"<p><b>Prestani biti noj! Prednosti pomaganja ljudima u pra\u0107enju vlastitog napretka<\/b><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Kako napredujete sa vlastitim ciljem da smanjite unos \u0161e\u0107era koji ina\u010de konzumirate i izgubite 10 kilograma? Velike su \u0161anse da uistinu ne znate- ili \u010dak ne \u017eelite znati. U situacijama kao \u0161to je ova, ljudi imaju tendenciju pona\u0161ati se poput nojeva i zatrpati svoju glavu pod pijesak, namjerno izbjegavaju\u0107i i odbijaju\u0107i informacije koje bi im pomogle da nadziru napredak svog cilja. Istra\u017eivanje o ovom\u00a0 \u201eproblemu s nojem\u201d sugerira da ljudi \u010desto ne prate svoj napredak (npr. provjeravaju kilograme kora\u010daju\u0107i na vagu, \u010ditaju ambala\u017eu hrane koju kupuju) dijelom jer se time mogu osje\u0107ati lo\u0161e prema sebi- npr. shva\u0107aju\u00a0 da te\u017ee vi\u0161e nego su se nadali te da i dalje konzumiraju previ\u0161e \u0161e\u0107era. Me\u0111utim, teorija i dokazi upu\u0107uju na to da pra\u0107enje vlastitog napretka poma\u017ee ljudima da uvide razlike izme\u0111u trenutnog i \u017eeljenog stanja koja zahtijevaju djelovanje. Ono \u0161to se ovim nastoji implicirati jest da izbjegavanje pra\u0107enja ote\u017eava prepoznavanje potrebe za djelovanjem i pronalaskom najadekvatnijeg na\u010dina za istim. Stoga, problem sa nojem predstavlja priliku zdravstvenim djelatnicima (a i ostalima) da pomognu ljudima nadzirati vlastiti napredak i izvu\u0107i korist iz toga. U tom slu\u010daju, pak, nije iznena\u0111uju\u0107e \u0161to smo prona\u0161li kvalitetne dokaze da poticanje ljudi da prate vlastiti napredak poma\u017ee ljudima u postizanju ciljeva u razli\u010ditim domenama.\u00a0<\/span><\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">\u00a0Pra\u0107enje uklju\u010duje uvid u trenutnu situaciju (npr. koliko je \u0161e\u0107era konzumirano taj dan, kada i gdje) i uspore\u0111ivanje s nekim ciljem ili referentnom vrijedno\u0161\u0107u (npr. maksimalno 6 \u017eli\u010dica \u0161e\u0107era dnevno). Navedeno se mo\u017ee u\u010diniti u dnevniku ili jednostavno na komadu papira, ali sada su na raspolaganju i digitalni alati koji mogu pomo\u0107i ljudima da prate vlastiti napredak- doista, ljudi \u010dak po\u010dinju razgovarati o pokretu koji se naziva \u201ekvantificirano ja\u201c. Primjerice, na\u0161i mobilni ure\u0111aji automatski bilje\u017ee koliko smo koraka napravili, satovi nam pokazuju koliko smo dugo i koliko dobro spavali, a ljudi pomo\u0107u aplikacija imaju mogu\u0107nost skeniranja barkodova na ambala\u017ei hrane kako bi saznali njena prehrambena svojstva. Mnogi od ovih ure\u0111aja nas tra\u017ee da postavimo cilj i zatim da uspore\u0111ujemo vlastiti napredak sukladno tom clju.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Upotreba ovih alata za pra\u0107enje vlastitog napretka mo\u017ee pomo\u0107i ljudima da identificiraju kada i kako je optimalno poduzeti neke korake za djelovanje. Primjerice, skeniranje barkodova na ambala\u017ei hrane moglo bi pomo\u0107i osobi koja poku\u0161ava smanjiti potro\u0161nju \u0161e\u0107era da sazna kolika je koli\u010dina \u0161e\u0107era u \u010da\u0161i soka od naran\u010de ili zdjeli kukuruznih pahuljica te im pomo\u0107i da doku\u010de (ili prije\u0111u na) alternativu manjeg unosa \u0161e\u0107era. Pra\u0107enje mo\u017ee, stoga, biti osnova intervencija namijenjenih pomaganju ljudima u postizanju niza zdravstvenih ciljeva. Nadalje, postoje dokazi da je pra\u0107enje jo\u0161 u\u010dinkovitije ukoliko se kombinira s tehnikama koje poma\u017eu ljudima da postave odgovaraju\u0107e ciljeve sukladno kojima \u0107e pratiti napredak i poduzeti akciju ako i kad su nadzorom utvrdili da je potrebno (npr. ako- planiranje).\u00a0<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">S obzirom na to da ljudi mogu biti defenzivni u odnosu na informacije koje dobivaju (npr. sugeriraju da informacije ne odra\u017eavaju njihovo tipi\u010dno pona\u0161anje ili da je ure\u0111aj za pra\u0107enje sigurno neto\u010dan), psiholo\u0161ke tehnike poput samopotvr\u0111ivanja (poticanje ljudi na afirmaciju svojih vrijednih aspekata) mogu tako\u0111er pomo\u0107i ljudima da precizno ocijene informacije i njihove implikacije.<\/span><\/p>\n<p><b>Prakti\u010dne preporuke:<\/b><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Pra\u0107enje napretka \u010desto uklju\u010duje identifikaciju metode za pra\u0107enje pona\u0161anja i\/ili ishoda (npr. aplikacija ili dnevnik) i obvezivanje na upotrebu konkretne metode. Me\u0111utim, kako je prethodno opisano, ljudi \u010desto zatrpavaju glave u pijesak i ne prate vlastiti napredak. Stoga \u0107ete mo\u017eda mo\u0107i:<\/span><\/p>\n<ul>\n<li style=\"font-weight: 400;\"><span style=\"font-weight: 400;\">Pomo\u0107i ljudima da utvrde \u0161to trebaju pratiti. Na primjer, ako poku\u0161avaju izgubiti kilograme, razmislite je li najbolje nadzirati pona\u0161anja poput fizi\u010dke aktivnosti ili unosa prehrane: ishodi poput te\u017eine ili opsega struka: ili kombinacija tog dvoje? Na\u0161e istra\u017eivanje sugerira da ljude treba poticati na pra\u0107enje onoga \u0161to se najvi\u0161e \u017eeli promijeniti: bilo da su to ishodi, pona\u0161anja ili oboje.<\/span><\/li>\n<li style=\"font-weight: 400;\"><span style=\"font-weight: 400;\">Pomo\u0107i ljudima da objektivno refletkiraju informacije dobivene pra\u0107enjem. Dokazi sugeriraju da strategije samopotvr\u0111ivanja mogu sprije\u010diti ljude da postanu defenzivni u vezi s informacijama koje dobivaju. Ako sumnjate da bi pojedinac mogao defenzivno\u00a0 reagirati na vlastito nadzirano pona\u0161anje ili ishode, tada ih ohrabrivanje da afirmiraju vrijedne aspekte sebe (npr. da su dobra i obzirna osoba) prije pra\u0107enja napretka im mo\u017ee pomo\u0107i da prihvate informacije.<\/span><\/li>\n<li style=\"font-weight: 400;\"><span style=\"font-weight: 400;\">Podr\u017eite ljude u uvo\u0111enju promjena za koje bi moglo biti potrebno pra\u0107enje. Prepoznavanje potrebe za djelovanjem i motiviranje za to samo su prvi koraci u postizanju promjene. Budu\u0107i da \u0107e ljudima mo\u017eda trebati pomo\u0107 kako bi svoje dobre namjere proveli u djelo, potaknite ih da formiraju planove koji odre\u0111uju kada, gdje i kako \u0107e djelovati. Na primjer, netko tko prepozna da jede previ\u0161e \u0161e\u0107era, mogao bi oblikovati plan &#8220;Ako doru\u010dkujem, tada \u0107u imati zobenu ka\u0161u, a ne pahuljice&#8221;.<\/span><\/li>\n<\/ul>\n<p><b>Autor prijevoda:<\/b><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Ma\u0161a Atlaga<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>By Thomas L. Webb, Department of Psychology, The University of Sheffield, the UK How are you getting on with your goal to reduce the amount of sugar that you eat and lose 10kg? Chances are that you don\u2019t really know [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1687,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[24],"tags":[],"class_list":["post-1683","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-self-regulation"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"hr","enabled_languages":["en","id","my","bg","zh","hr","cz","da","de","es","fr","gr","he","it","ja","kr","lv","lt","hu","nl","no","pl","pt","ro","ru","sk","sr","fi","sv","tr","uk"],"languages":{"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"id":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"my":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"bg":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"zh":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"hr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"cz":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"da":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"de":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"es":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"fr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"gr":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"he":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"it":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ja":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"kr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"lv":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"lt":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"hu":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"nl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"no":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"pl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"pt":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ro":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ru":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sk":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sr":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"fi":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sv":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"tr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"uk":{"title":true,"content":true,"excerpt":false}}},"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1683"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1683\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4590,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1683\/revisions\/4590"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1687"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}