{"id":1666,"date":"2020-04-10T17:20:39","date_gmt":"2020-04-10T17:20:39","guid":{"rendered":"http:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?p=1666"},"modified":"2025-11-04T14:19:35","modified_gmt":"2025-11-04T14:19:35","slug":"insights-from-behavioural-science-for-the-covid-19-pandemic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/2020\/04\/insights-from-behavioural-science-for-the-covid-19-pandemic\/","title":{"rendered":"Uvid bihevioralne znanosti o pandemiji COVID 19"},"content":{"rendered":"

Shane Timmons, Institut za ekonomska i dru\u0161tvena istra\u017eivanja, Irska<\/strong><\/p>\n

Diljem svijeta, vlade su se mobilizirale u poku\u0161aju da kontroliraju \u0161irenje novog koronavirusa, me\u0111utim <\/span>pona\u0161anje pojedinca bit \u0107e od presudnog zna\u010daja<\/span><\/a> za njihov uspjeh. Mi- <\/span>Odjel za istra\u017eivanja<\/span><\/a> pona\u0161anja na ekonomskom i dru\u0161tvenom istra\u017eiva\u010dkom institutu u Dublinu- sura\u0111ujemo sa irskim Odjelom za zdravlje kako bismo obavijestili o njihovim reakcijama na pandemiju COVID-19. Kao dio ovog rada, pregledali smo preko <\/span>100 znanstvenih radova<\/span><\/a> i zapo\u010deli testirati na\u010dine o tome <\/span>kako najbolje komunicirati<\/span><\/a> s javno\u0161\u0107u, uz lekcije koje su relevantne za prakti\u010dare iz podru\u010dja zdravstvene psihologije. U na\u0161em se pregledu fokusiramo na literaturu relevantnu za tri podru\u010dja koja su \u010dinila temelj javnog zdravstva u vi\u0161e zemalja: higijena ruku, dodirivanje lica i izolacija. Tako\u0111er se bavimo \u0161irim literaturama koje obra\u0111uju tematiku o tome kako motivirati korisna pona\u0161anja i kako u\u010dinkovito komunicirati u krizi.\u00a0<\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Higijena ruku<\/b><\/p>\n

Na\u010dini pobolj\u0161anja higijene ruku u zdravstvenim uvjetima su dobro istra\u017eeni. Postoje sna\u017eni dokazi o tome da <\/span>obrazovanje i svijest nisu dovoljni<\/span><\/a>, ali da jednostavne promjene okoli\u0161a mogu biti vrlo u\u010dinkovite. Skretanjem pozornosti na sredstva za dezinfekciju ruku na alkoholnoj bazi, primjerice njihovim postavljanjem na vidljiva mjesta i upotrebom znakova jarke boje, drasti\u010dno se <\/span>pove\u0107ava njihova upotreba<\/span><\/a>, puno vi\u0161e od <\/span>pove\u0107anja broja<\/span><\/a> raspr\u0161iva\u010da. Signaliziranje o njihovoj upotrebi kao o\u010dekivanoj normi mo\u017ee imati daljnje koristi. Direktna, ali pristojna pitanja,-primjerice pitanje: \u201eJeste li koristili sredstvo za dezinfekciju ruku?\u201c kako dolaze pacijenti ili posjetitelji- jednostavan je na\u010din komuniciranja tih normi. Va\u017eno je usvojiti i zadr\u017eati ove navike i nakon popu\u0161tanja restrikcija.\u00a0<\/span><\/p>\n

Dodirivanje lica\u00a0<\/b><\/p>\n

Za razliku od istra\u017eivanja, nismo prona\u0161li ispitivanja intervencija za smanjenje dodirivanja lica. Osvije\u0161tenost vjerojatno ne\u0107e biti u\u010dinkovita: \u010dine\u0107i ljude samosvjesnim o dodirivanju lica mo\u017ee <\/span>pove\u0107ati njihovu \u010destinu<\/span><\/a> dodirivanja lica. U nedostatku ustaljenih intervencija, prakti\u010dari se mogu pouzdati u op\u0107enitije modele promjene pona\u0161anja, poput <\/span>kota\u010da za promjenu pona\u0161anja<\/span><\/a>, <\/span>mapiranja intervencija<\/span><\/a> ili <\/span>EAST okvira<\/span><\/a>. Mi i <\/span>drugi<\/span><\/a> smo preporu\u010dili ispitivanje na\u010dina kako da dodirivanje lica zamijenimo nekim alternativama (upotrebom rukava ili maramice) umjesto da ga obeshrabrimo.<\/span><\/p>\n

Izolacija<\/b><\/p>\n

Samoizolacija pojedinaca koji imaju simptome ili onih koji su bili u bliskom kontaktu sa zara\u017eenim osobama <\/span>spasit \u0107e \u017eivote<\/span><\/a>, ali mo\u017ee imati negativne psiholo\u0161ke u\u010dinke. Socijalna izoliranost i usamljenost utje\u010du na dobrobit, a usporedivi su s poznatim <\/span>rizi\u010dnim \u010dimbenicima<\/span><\/a> poput pu\u0161enja.<\/span> Pregled 24 studije<\/span><\/a> o ljudima koji su bili u karanteni tijekom prethodnih epidemija zaraznih bolesti ukazao je na rizike nakon razdoblja izolacije, uklju\u010duju\u0107i pove\u0107ane slu\u010dajeve depresije do tri godine kasnije. Zdravstveni djelatnici mogu osobito biti u opasnosti jer se negativni psiholo\u0161ki u\u010dinci izolacije mogu nadovezati na njihovu zabrinutost zbog nemogu\u0107nosti\u00a0 pru\u017eanja podr\u0161ke kolegama ili njihovim pacijentima tijekom epidemije. Vlasti bi trebale omogu\u0107iti dodatne usluge mentalnog zdravlja kojima se mo\u017ee pristupiti na daljinu, osobito za ranjive skupine. Pru\u017eanje pomo\u0107i pojedincima da planiraju samoizolaciju moglo bi pomo\u0107i <\/span>Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji<\/span><\/a> i mnogim nacionalnim zdravstvenim slu\u017ebama, poput <\/span>britanskog NHS-a,<\/span><\/a> da pru\u017eaju preporuke za rje\u0161avanje problema, koje uklju\u010duju odr\u017eavanje kontakta s drugima putem telefona ili interneta, vje\u017ebanje ako se osje\u0107ate dovoljno dobro jednako kao i odr\u017eavanje <\/span>rutine.<\/span><\/a><\/p>\n

Motiviranje korisnog pona\u0161anja<\/b><\/p>\n

Posljedice ugovaranja COVID-a-19 nisu jednake za sve pojedince. Ljudi starije dobi i oni inherentnog stanja se suo\u010davaju sa puno ve\u0107im rizikom u odnosu na mlade i zdravije ljude. Ipak, dobrobit onih koji su u najve\u0107em riziku ne ovisi samo o njihovom vlastitom pona\u0161anju, ve\u0107 i o <\/span>pona\u0161anju drugih<\/span><\/a>.<\/span> Postoje dobri dokazi za strategije koje promi\u010du suradnju u slu\u010daju kad akcije koje imaju koristi za pojedinca ne moraju nu\u017eno imati korist za \u0161iru grupu.<\/span> U\u010dinkovita komunikacija<\/span><\/a> je vitalna. Promoviranje <\/span>grupnog identiteta<\/span><\/a> kori\u0161tenjem jezika poput \u201ezajedno smo u ovome\u201c u\u010dinit \u0107e javno djelovanje vjerojatnijim, kao i uljudno <\/span>neodobravanje<\/span><\/a> pona\u0161anja koje nije od osobite koristi (npr. pani\u010dna kupovina).<\/span> Istra\u017eivanja pokazuju da isticanje <\/span>\u017ertvovanja od strane drugih<\/span><\/a> pridonosi pomaganju. Brzo rastu\u0107i skup dokaza koji izravno testira komunikaciju COVID-a-19 pokazuje da je isticanje <\/span>rizika za druge<\/span><\/a> i prosocijalni apel za izbjegavanje \u201e\u0161irenja\u201c virusa vjerojatno u\u010dinkovitiji od pukog pru\u017eanja savjeta ili poruka o tome kako izbje\u0107i \u201edobivanje\u201c virusa.<\/span><\/p>\n

Komuniciranje kriznih informacija<\/b><\/p>\n

Psihologija komunikacije rizika isti\u010de <\/span>dodatne principe<\/span><\/a> koji \u0107e vjerojatno biti od koristi osobama koje komuniciraju s pacijentima i klijentima o pandemiji COVID-19. Brzina, iskrenost i vjerodostojnost su va\u017eni. <\/span>Op\u0107enito govore\u0107i,<\/span><\/a> prakti\u010dari mogu prepoznati vlastitu nesigurnost i suosje\u0107anje s pote\u0161ko\u0107ama s kojima \u0107e se ljudi suo\u010davati tijekom krize, istodobno isti\u010du\u0107i korisnost pojedinih akcija u cilju <\/span>uravnote\u017eenja anksioznosti koje \u0107e ljudi odr\u017eavati s optimizmom<\/span><\/a>.<\/span><\/p>\n

\u00a0Borba protiv \u0161irenja COVID-19 zahtijeva doprinos ve\u0107eg broja znanosti. Teorija i metode <\/span>dru\u0161tvenih znanosti<\/span><\/a> mogu igrati svoju ulogu. Brzo testiranje znanstvenih preporuka pona\u0161anja putem eksperimenata visoke kvalitete, bit \u0107e od velike va\u017enosti kako bi se pove\u0107ala njihova korist.<\/span><\/p>\n

Prakti\u010dne preporuke<\/b><\/p>\n