{"id":1433,"date":"2019-10-07T09:40:46","date_gmt":"2019-10-07T09:40:46","guid":{"rendered":"http:\/\/practicalhealthpsychology.com\/?p=1433"},"modified":"2025-11-04T14:25:12","modified_gmt":"2025-11-04T14:25:12","slug":"physical-activity-in-older-age-how-much-is-enough","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/2019\/10\/physical-activity-in-older-age-how-much-is-enough\/","title":{"rendered":"Fizi\u010dka aktivnost u starijoj dobi: koliko je dovoljno?"},"content":{"rendered":"

Autorica: Anne Tiedemann, Sveu\u010dili\u0161te u Sydney-u, Australija<\/strong><\/p>\n

\u201cNedostatak aktivnosti uni\u0161tava dobru kondiciju svakog ljudskog bi\u0107a, dok ju kretanje i metodi\u010dke fizi\u010dke vje\u017ebe \u010duvaju i odr\u017eavaju\u201d\u2026Platon, 400. pr.Kr.<\/p>\n

Oduvijek je bilo poznato kako je redovita fizi\u010dka aktivnost va\u017ena za na\u0161e zdravlje i blagostanje. No, poruke koje promoviraju zdrav na\u010din \u017eivota \u010desto su usmjerene na djecu i mlade, dok se nedostatan fokus stavlja na zna\u010daj fizi\u010dke aktivnosti za ljude starije od 65 godina. Me\u0111utim, u starijoj je dobi od presudne va\u017enosti uklju\u010divanje tjelesne aktivnosti u svakodnevicu.<\/p>\n

<\/p>\n

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u svojim preporukama za razinu fizi\u010dke aktivnosti, navodi kako bi osobe starije od 65 godina trebale provoditi 150 minuta aerobne fizi\u010dke aktivnosti umjerenog intenziteta tijekom tjedna, odnosno barem 75 minuta aerobne fizi\u010dke aktivnosti ja\u010deg intenziteta ili ekvivalentnu kombinaciju fizi\u010dke aktivnosti umjerenog i ja\u010deg intenziteta. Tako\u0111er, preporu\u010duje se da stariji odrasli obavljaju tjelesnu aktivnost 3 ili vi\u0161e dana u tjednu te da sudjeluju u aktivnostima koje ja\u010daju mi\u0161i\u0107e barem dvaput tjedno kako bi pobolj\u0161ali ravnote\u017eu i sprije\u010dili mogu\u0107e padove. Usprkos ovim jasnim uputama o koli\u010dini fizi\u010dke aktivnosti potrebnoj za zdravstvene dobitke, jedna tre\u0107ina svjetske populacije nije fizi\u010dki aktivna, a u one najneaktivnije spadaju upravo starije osobe.<\/p>\n

Od iznimne je va\u017enosti osvijestiti \u010dinjenicu da, \u010dak i ako ljudi ne mogu posve uspje\u0161no pratiti preporu\u010denu koli\u010dinu fizi\u010dke aktivnosti iz navedenih smjernica, raditi bilo \u0161to je zasigurno bolje nego ne raditi ni\u0161ta. Fizi\u010dka aktivnost mo\u017ee uklju\u010divati \u0161irok raspon aktivnosti, od strukturiranih treninga i aktivnog prijevoza pa do vrtlarenja i obavljanja ku\u0107anskih poslova. Po\u010deti polako, postepeno poja\u010davaju\u0107i koli\u010dinu i intenzitet aktivnosti te izabrati aktivnost u kojoj \u0107emo u\u017eivati je svakako najbolji na\u010din stvaranja zdravih navika. Za one koji se ve\u0107 bave aktivnostima ja\u010deg intenziteta, kao \u0161to je tr\u010danje, veslanje ili bicikliranje, starenje ne treba biti razlog za prestanak, dokle god zdravlje osobe to dopu\u0161ta.<\/p>\n

Pad je, tako\u0111er, \u010dest problem u starijoj dobi, u prosjeku 1 od 3 osobe u dobi od 65+ godina padne svake godine. Padovi \u010desto imaju trajne, razorne posljedice za stariju osobu i njihovu obitelj, a mogu rezultirati selidbom starije osobe u institucionalnu skrb za starije i nemo\u0107ne . Padovi nisu neizbje\u017eni i mo\u017ee ih se sprije\u010diti redovitim vje\u017ebama za odr\u017eavanje ravnote\u017ee, poput hodanja u tandemu (jedan iza drugoga) ili ponavljanih vje\u017ebi sjedenja-stajanja.<\/p>\n

Stariji ljudi suo\u010davaju se s odre\u0111enim preprekama kad se govori o tjelesnoj aktivnosti, a to mogu biti financijske, tjelesne, dru\u0161tvene ili prakti\u010dne prepreke. Odre\u0111eni stariji odrasli smatraju da su elektroni\u010dki ure\u0111aji koji prate svakodnevne tjelesne aktivnosti korisni kao podsjetnik i motivator za starije osobe da budu \u0161to aktivniji.<\/p>\n

Nekim je ljudima potreban pristup sa\u00a0 vi\u0161e podr\u0161ke kako bi ostali na pravom putu i postigli svoje ciljeve tjelesne aktivnosti. Zdravstveno obrazovanje pristup je usmjeren na osobu koji obi\u010dno uklju\u010duje motivacijske tehnike intervjuiranja I postavljanje ciljeva usmjerenih na rje\u0161enja kao strategije za promicanje promjene pona\u0161anja. Nedavni sustavni pregled zdravstvenog obrazovanja na tjelesnu aktivnost kod osoba starijih od 60 godina pokazao je zna\u010dajna pobolj\u0161anja ovim pristupom u tjelesnoj aktivnosti.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna strategija koja promi\u010de promjenu pona\u0161anja u tjelesnim aktivnostima jest postavljanje ciljeva. Ciljevi poti\u010du ljude na stvaranje osje\u0107aja hitnosti i motivacije za ulaganje vremena i energije kako bi se napravila \u017eeljena promjena. Da bi se maksimizirala u\u010dinkovitost, ciljevi bi trebali biti usmjereni sebi\u00a0 i zadovoljiti S.M.A.R.T\u00a0 kriterije: specifi\u010dni, mjerljivi, dosti\u017eni, relevantni i pravovremeni (Specific, Measurable, Attainable, Relevant and Timely).<\/p>\n

Socijalne koristi sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima \u010desto su osobito va\u017ene starijim osobama. Postoji mnogo opcija za one koji vi\u0161e vole vje\u017ebati u organiziranim grupama. Mnogi mjesni odbori organiziraju\u00a0 besplatne grupe za \u0161etnju – to je primjer putem kojeg ljudi ostaju\u00a0 aktivni na zabavan i dru\u0161tven na\u010din. Ili za malo ve\u0107i izazov, tr\u010danje u parku je besplatno, tjedno 5 kilometara.<\/p>\n

Bez obzira na dob poruka za tjelesnu aktivnost je jednostavna \u2013 budite \u0161to aktivniji, na \u0161to vi\u0161e na\u010dina i \u0161to \u010de\u0161\u0107e mo\u017eete. Raditi ne\u0161to bolje je nego raditi ni\u0161ta, i ono najmanje vodi ka boljem zdravlju.<\/p>\n

Prakti\u010dne preporuke<\/p>\n

    \n
  1. U\u010dinite tjelesnu aktivnost dio svake prevencije \/ lije\u010denja kako biste maksimizirali zdravlje i dobrobit.<\/li>\n
  2. Pomozite pacijentima da kretanje vide kao priliku za pobolj\u0161anje zdravlja, a ne kao neugodnost, na primjer, predlo\u017eite kori\u0161tenje stepenica umjesto lifta ili \u0161etnju do du\u0107ana umjesto vo\u017enje, ako je mogu\u0107e.<\/li>\n
  3. Starije odrasle osobe koji su po\u010detnici u tjelesnim aktivnostima treba poticati na odabir ne\u010deg u \u010demu \u0107e u\u017eivati i treba zapo\u010deti s malim koli\u010dinama te tijekom vremena nadogra\u0111ivati trajanje i intenzitet.<\/li>\n
  4. Vje\u017eba izvedena u stoje\u0107em polo\u017eaju koja posebno poma\u017ee odr\u017eavanju ravnote\u017ee naju\u010dinkovitija je za smanjenje rizika od pada u starijoj dobi.<\/li>\n
  5. Preporu\u010dite postavljanje ciljeva, pra\u0107enje aktivnosti i \/ ili zdravstveno obrazovanje kako bi se starijim osobama pomoglo u pove\u0107anju i odr\u017eavanju sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti.<\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    By Anne Tiedemann, The University of Sydney, Australia \u201cLack of activity destroys the good condition of every human being while movement and methodical physical exercise save it and preserve it\u201d\u2026 Plato, 400 BC. It\u2019s long been known that making physical […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1464,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[25,27,24],"tags":[],"class_list":["post-1433","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-goal-setting","category-motivation","category-self-regulation"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"hr","enabled_languages":["en","id","my","bg","zh","hr","cz","da","de","es","fr","gr","he","it","ja","kr","lv","lt","hu","nl","no","pl","pt","ro","ru","sk","fi","sv","tr","uk"],"languages":{"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"id":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"my":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"bg":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"zh":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"hr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"cz":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"da":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"de":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"es":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"fr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"gr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"he":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"it":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ja":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"kr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"lv":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"lt":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"hu":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"nl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"no":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"pl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"pt":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ro":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"ru":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sk":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"fi":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sv":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"tr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"uk":{"title":true,"content":true,"excerpt":false}}},"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1433","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1433"}],"version-history":[{"count":35,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1433\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4605,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1433\/revisions\/4605"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1464"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1433"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1433"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/practicalhealthpsychology.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1433"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}