Shane Timmons, Institut za ekonomska i društvena istraživanja, Irska

Diljem svijeta, vlade su se mobilizirale u pokušaju da kontroliraju širenje novog koronavirusa, međutim ponašanje pojedinca bit će od presudnog značaja za njihov uspjeh. Mi- Odjel za istraživanja ponašanja na ekonomskom i društvenom istraživačkom institutu u Dublinu- surađujemo sa irskim Odjelom za zdravlje kako bismo obavijestili o njihovim reakcijama na pandemiju COVID-19. Kao dio ovog rada, pregledali smo preko 100 znanstvenih radova i započeli testirati načine o tome kako najbolje komunicirati s javnošću, uz lekcije koje su relevantne za praktičare iz područja zdravstvene psihologije. U našem se pregledu fokusiramo na literaturu relevantnu za tri područja koja su činila temelj javnog zdravstva u više zemalja: higijena ruku, dodirivanje lica i izolacija. Također se bavimo širim literaturama koje obrađuju tematiku o tome kako motivirati korisna ponašanja i kako učinkovito komunicirati u krizi. 

Higijena ruku

Načini poboljšanja higijene ruku u zdravstvenim uvjetima su dobro istraženi. Postoje snažni dokazi o tome da obrazovanje i svijest nisu dovoljni, ali da jednostavne promjene okoliša mogu biti vrlo učinkovite. Skretanjem pozornosti na sredstva za dezinfekciju ruku na alkoholnoj bazi, primjerice njihovim postavljanjem na vidljiva mjesta i upotrebom znakova jarke boje, drastično se povećava njihova upotreba, puno više od povećanja broja raspršivača. Signaliziranje o njihovoj upotrebi kao očekivanoj normi može imati daljnje koristi. Direktna, ali pristojna pitanja,-primjerice pitanje: „Jeste li koristili sredstvo za dezinfekciju ruku?“ kako dolaze pacijenti ili posjetitelji- jednostavan je način komuniciranja tih normi. Važno je usvojiti i zadržati ove navike i nakon popuštanja restrikcija. 

Dodirivanje lica 

Za razliku od istraživanja, nismo pronašli ispitivanja intervencija za smanjenje dodirivanja lica. Osviještenost vjerojatno neće biti učinkovita: čineći ljude samosvjesnim o dodirivanju lica može povećati njihovu čestinu dodirivanja lica. U nedostatku ustaljenih intervencija, praktičari se mogu pouzdati u općenitije modele promjene ponašanja, poput kotača za promjenu ponašanja, mapiranja intervencija ili EAST okvira. Mi i drugi smo preporučili ispitivanje načina kako da dodirivanje lica zamijenimo nekim alternativama (upotrebom rukava ili maramice) umjesto da ga obeshrabrimo.

Izolacija

Samoizolacija pojedinaca koji imaju simptome ili onih koji su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim osobama spasit će živote, ali može imati negativne psihološke učinke. Socijalna izoliranost i usamljenost utječu na dobrobit, a usporedivi su s poznatim rizičnim čimbenicima poput pušenja. Pregled 24 studije o ljudima koji su bili u karanteni tijekom prethodnih epidemija zaraznih bolesti ukazao je na rizike nakon razdoblja izolacije, uključujući povećane slučajeve depresije do tri godine kasnije. Zdravstveni djelatnici mogu osobito biti u opasnosti jer se negativni psihološki učinci izolacije mogu nadovezati na njihovu zabrinutost zbog nemogućnosti  pružanja podrške kolegama ili njihovim pacijentima tijekom epidemije. Vlasti bi trebale omogućiti dodatne usluge mentalnog zdravlja kojima se može pristupiti na daljinu, osobito za ranjive skupine. Pružanje pomoći pojedincima da planiraju samoizolaciju moglo bi pomoći Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i mnogim nacionalnim zdravstvenim službama, poput britanskog NHS-a, da pružaju preporuke za rješavanje problema, koje uključuju održavanje kontakta s drugima putem telefona ili interneta, vježbanje ako se osjećate dovoljno dobro jednako kao i održavanje rutine.

Motiviranje korisnog ponašanja

Posljedice ugovaranja COVID-a-19 nisu jednake za sve pojedince. Ljudi starije dobi i oni inherentnog stanja se suočavaju sa puno većim rizikom u odnosu na mlade i zdravije ljude. Ipak, dobrobit onih koji su u najvećem riziku ne ovisi samo o njihovom vlastitom ponašanju, već i o ponašanju drugih. Postoje dobri dokazi za strategije koje promiču suradnju u slučaju kad akcije koje imaju koristi za pojedinca ne moraju nužno imati korist za širu grupu. Učinkovita komunikacija je vitalna. Promoviranje grupnog identiteta korištenjem jezika poput „zajedno smo u ovome“ učinit će javno djelovanje vjerojatnijim, kao i uljudno neodobravanje ponašanja koje nije od osobite koristi (npr. panična kupovina). Istraživanja pokazuju da isticanje žrtvovanja od strane drugih pridonosi pomaganju. Brzo rastući skup dokaza koji izravno testira komunikaciju COVID-a-19 pokazuje da je isticanje rizika za druge i prosocijalni apel za izbjegavanje „širenja“ virusa vjerojatno učinkovitiji od pukog pružanja savjeta ili poruka o tome kako izbjeći „dobivanje“ virusa.

Komuniciranje kriznih informacija

Psihologija komunikacije rizika ističe dodatne principe koji će vjerojatno biti od koristi osobama koje komuniciraju s pacijentima i klijentima o pandemiji COVID-19. Brzina, iskrenost i vjerodostojnost su važni. Općenito govoreći, praktičari mogu prepoznati vlastitu nesigurnost i suosjećanje s poteškoćama s kojima će se ljudi suočavati tijekom krize, istodobno ističući korisnost pojedinih akcija u cilju uravnoteženja anksioznosti koje će ljudi održavati s optimizmom.

 Borba protiv širenja COVID-19 zahtijeva doprinos većeg broja znanosti. Teorija i metode društvenih znanosti mogu igrati svoju ulogu. Brzo testiranje znanstvenih preporuka ponašanja putem eksperimenata visoke kvalitete, bit će od velike važnosti kako bi se povećala njihova korist.

Praktične preporuke

• Poboljšati higijenu ruku kombiniranjem kampanja za podizanje svijesti o dezinfekcijskim sredstvima koji ističu i pristojno signaliziraju da je njihova upotreba očekivana norma.
• Obeshrabrivanje dodirivanja lica vjerojatno neće biti dovoljno – promijeniti fizičko i društveno okruženje kako bismo promijenili ponašanje, na primjer, stvaranjem novih normi za zamjensko ponašanje, poput dodira lica rukavom ili posjedovanjem maramica.
• Pružanje pomoći ljudima da se angažiraju na društvenim mrežama i da održavaju rutinu vjerojatno će pomoći u rješavanju negativnih psiholoških učinaka izolacije, ali potrebne su dodatne podrške mentalnom zdravlju.
• Naglasiti kolektivnu prirodu problema s kojim se suočavamo i istaknuti rizike za one koji su najranjiviji kako bi se promicala korisna ponašanja – ali nikako dopustiti da neko korisno ponašanje bude nekontrolirano.
• Uravnotežiti tjeskobu koju će ljudi održavati s optimizmom u pogledu učinkovitosti pojedinih akcija u suočavanju sa širenjem COVID-a-19.

Autor prijevoda: Maša Atlaga